Jahve – Bog danas

² Još reče Bog Mojsiju: »Ja sam Jahve. ³ Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Šadaj. Ali njima se nisam očitovao pod svojim imenom – Jahve. Postanak 6:2-3

GOSPODIN se Abrahamu, Izaku i Jakovu pokazao kao El Šadaj, Bog svemogući. Mnogi danas vjeruju da je Bog svemogući ali da li imaju otkrivenje da je On Jahve – Onaj koji je sada. Da li vjerujemo u Gospodina koji je svemoćan u našoj svakodnevnici? Za mene osobno je najveće otkrivenje Gospodina kao Onoga koji je (sada), koji je bio i koji će doći (Otk. 1:4,8).

U knjizi proroka Hošee, Gospodin zapovijeda proroku da svoga sina nazove “Ne – narod – moj” jer, kako je Gospodin objasnio, oni više nisu Njegov narod. I, zapazite ovo, On njima nije više “Onaj koji jest” – Hošea 1:9.

Budimo Njegov narod koji ima spoznaju, vjeru da je On naš “Onaj koji jest”. Ako nemate tu spoznaju, vjeru molite Ga da vam se otkrije kao “Onaj koji je sada, koji je bio i koji će doći”. 

Nemojmo biti poput večine ljudi koja svojim ustima ispovijeda vjeru u svemogučega Boga ali koji nemaju vjeru da je Bog i danas spreman, voljan pomoći onima koji mu se mole. On je i danas spreman konkretno pomoći u našim osobnim svakodnevnim problemima.

Tražite Ga u svojim molitvama i Njegovoj riječi. Molite se da vam kroz svoju pisanu riječ (Bibliju, Novi zavjet) otkrije živu Riječ – Gospodina Isusa Krista. A Njegovo ime je Emanuel – Bog sa nama, danas, sada.

Riječ za novu godinu

Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. (Post. 6:9)

„Ovo je povijest…“ – Noa nije bio jedini čovjek koji je tada živio, ali je samo njegova povijest zapisana i vrijedna (što se Boga i nas vjernika tiče). Zašto je to tako? Što je bilo posebnoga u životu Noe?

• Noa je bio pravedan i neporočan.

Ove dvije karakteristike su odlike koje ima sveta osoba. Možemo reći da je Noa bio svet – bio je svetac. Sada ne mislim na drveni kip ili neku svetu sliku. Ne, na umu imam Biblijski opis svete osobe. To je osoba koja je pravedna i neporočna u svom svakodnevnom životu.

Dali se od nas traži da živimo svetim životom? Da! Možemo li sami od sebe živjeti takvim načinom života? Ne! Svjestan sam da ovdje ulazim u duboke i opasne vode teološkog bespuća. Vode u kojima su mnoge duše potonule.

U osnovi postoje tri (oprostite mi za pojednostavljenje vi koji ste teološki izučeni) škole. Prva tvrdi da smo mi posvećeni u Kristu Isusu i to je to. Mi jesmo sveti u Isusu i nema vezi kako živimo, dovoljno je da vjerujemo i ispovijedamo da je Krist za nas učinio sve. Ta škola je stvorila mnoštvo ispovijedajučih (nazovi) „kršćana“ koji žive kao bezbožni svijet ali ispovijedaju ispravnu stvar. I to je pogrešno – ne predstavlja istinsko Biblijsko kršćanstvo. Druga škola nam govori da mi moramo živjeti drugačijim životom, moramo se vratiti u neko od prošlih stoljeća, odseliti se nekamo i promijeniti način odijevanja. Ni to nije istinito. Treća, i po meni ispravna, škola nam kaže da smo mi u Kristu Isusu posvećeni. I mi to ispovijedamo hrabro i čvrsto se držimo te vjere. Ali mi smo pozvani to što vjerujemo u našem svakodnevnom životu praktično živjeti.

¹ Pavao, pozvan voljom Božjom za apostola Krista Isusa, i brat Sosten^{,  2} crkvi Božjoj u Korintu, posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti, sa svima koji ma gdje zazivlju ime Gospodina Gospodina našega Isusa Krista, Gospodian i njihova i našega. ³ Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! (1.Kor. 1:1-3)

Ove riječi daju kompletni odgovor po tom pitanju: A) svi vjernici su posvećeni u Kristu Isusu; B) svi vjernici su pozvani to posvećenje tj. svetost praktično živjeti. Ili drugim riječima, pozvani su biti svetima; C) taj poziv je za sve koji ma gdje zazivlju ime Gospodina Isusa Krista.

• Noa je živio sveto u svom vremenu.

On nije samo čitao i studirao knjige o prošlim probuđenjima i o tome pričao i maštao. Niti je uronio u „proročanska učenja“ o posljednjim vremenima i pri tom zaboravio da treba živjeti sada i tu.

Što je u potpunoj suprotnosti sa današnjom crkvom. Toliko mnoštvo knjiga o poznatim ličnostima iz prošlosti kao i raznim probuđenjima se štampa i prodaje a ipak je duhovno stanje katastrofalno. Također i izvještaji o velikim probuđenjima u raznim gradovima nisu promijenili duhovnu klimu. Izgleda da su od tih probuđenja najviše profitirale vođe koje su prodale svoje knjige sa receptima za obnovu i CDe i DVDe sa porukama– naravno i putničke agencije.

David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, (Dj. 13:36)

U svom naraštaju – to je ono što mi trebamo tražiti da sada i ovdje služimo Bogu.

• S Bogom je Noa hodio.

To je bio način života kojega je Noa vodio. Vjerski život nije bio samo hobi kojim se Noa bavio u besposleno vrijeme. Ne, on je iz dana u dan tražio Boga i sve što je radio je bilo prožeto Božjom prisutnošću.

Moja molitva za ovu novu godinu je da i moj život bude takav. Da živim sada, ovdje svetim životom uz Božju prisutnost. A kako je sa vama?

 

 

 

 

Poziv na izlazak – 4

Prapovijest oslobođenja

Božje djelo nije bilo završeno sa spasenjem od anđela smrti. Njegov cilj sa narodom je bio izbavljenje iz ropstva. A to se moglo jedino postići njihovim izlaskom iz zemlje ropstva. Izbjeći smrt ali i dalje ostati u ropstvu nije bio Božji plan. Zapravo se ne može govoriti o potpunom izbavljenju – spasenju bez potpunog oslobođenja iz vlasti ropstva.

Kako je žalosno da danas mnoštvo takozvanih kršćana upravo to žele. Žele oslobođenje od kazne za grijeh ali i dalje ostati u ropstvu grijeha. No, Biblija nam jasno kaže da to nije moguće. Nitko ne može biti podanik dva kraljevstva. Ne može se biti dio Egipta, živjeti u Egiptu a istovremeno uči i uživati u blagoslovima Kanana – obećate zemlje.

Bog daje naredbu da oni koji budu jeli Janje moraju jesti u jednom stanju spremnosti na putovanje. “11 A jesti ćete ga ovako: opasanih bokova, s obućom na nogama i svojim štapom u ruci; i jedite ga žurno: to je GOSPODINOVA pasha. ” (Izl. 12: 11). Nakon uživanja u jelu mesa žrtvovanog janjeta i sigurnosti krvi je trebalo učiniti slijedeći korak.

“15 Sedam dana jedite beskvasni kruh. Već prvoga dana uklonite kvasac iz svojih kuća: jer tko god bi od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasani kruh,
ta duša neka se istrijebi iz Izraela ” 16 I neka prvoga dana bude sveti  saziv; a i sedmoga dana neka vam bude sveti saziv. Tijekom njih nemojte raditi nikakav posao, osim ono što svatko mora jesti; jedino to možete raditi. 17 I obdržavajte
blagdan beskvasnoga kruha, jer sam toga dana izveo vaše vojske iz zemlje egipatske: zbog toga držite taj dan u svojim naraštajima po vječnoj odredbi. 18 U prvome mjesecu, od večeri četrnaestoga dana toga mjeseca, jedite beskvasni
kruh do večeri dvadeset i prvoga dana toga mjeseca. 19 Sedam dana neka se ne nađe kvasca u tvojim domovima: jer tko god bi jeo što ukvasano, neka se ta duša isključi iz Izraelove zajednice, bio on došljak ili rođen u ovoj zemlji. 20 Nemojte jesti ništa ukvasano; u svim svojim nastambama jedite beskvasni kruh.’ ” (Izl. 12: 15-20)

Izraelcima je trebalo biti rečeno da se već od samoga početka – od prvog dana, trebaju riješiti kvasca i jesti samo beskvasni kruh. I to u periodu od sedam dana. Brojka sedam u Bibliji uvijek označava brojku savršenstva – punine. Oni su trebali do punine dana jesti beskvasni kruh.

Ne samo da nisu smjeli jesti ništa u čemu je bio kvasac, ne nego ga nije smjelo ni biti u njihovim kućama. Nisu se smjeli zavaravati mišlju ja dovoljno da ga ne jedu ali nema veze ako ga imaju u svojim domovima. I sama prisutnost kvasca je za sobom povlačila kaznu.

U Svetom Pismu je kvasac uglavnom slika grijeha i njegovog prožimajućeg utjecaja. Zbog toga i stoji napisano: “9 Malo kvasca ukvasa sve tijesto.
” (Gal. 5:9) i “6 Nije dobro vaše hvastanje. Ne znate li da malo kvasca ukvasa sve tijesto? 7 Očistite, stoga, stari kvasac da možete biti novo tijesto, kao što i
jeste beskvasni. Jer je Krist, naša pasha, već žrtvovan za nas. 8 Stoga svetkujmo, ali ne sa starim kvascem, ni s kvascem pokvarenosti i zloće, nego s beskvasnim kruhom iskrenosti i istine.” (1. Kor. 5: 6-8)

Blago onima koji su već od samoga početka poučeni da iz svojih života i iz svoga posjeda se oslobode kvasca. Ali jao onima koji šire “drugo evanđelje” – lake vjere jer na njima je velika osuda.

Poslušajte Sveto Pismo koje je od Boga nadahnuto i izbacite kvasac – grijeh iz svoga života! Jer osuda stoji zapisana, onaj koji bude blagovao kvasac će se izbrisati iz Božjeg naroda!

Postavlja se opravdano pitanje kako je Bog oslobodio Izraela iz ropstva!? Odgovor se nalazi u Riječi Božjoj.

Izrael je trebao krenuti na put iz Egipta. Ostati u njemu i čekati spasenje je bilo nezamislivo. I tako kada su krenuli, neprijatelj je u tvrdoći svoga srca odlučio napasti Izraelce i vratiti iz nazad. I tako je faraon sakupio ogromnu, teško naoružanu vojsku, i krenuo je da napadne narod.

Na trenutak su se našli u naizgled očajnoj situaciji. Ispred njih se nalazilo more, slijeva i desna visoke planina a iza njih nadiruća egipatska vojska. Pokušajte si zamisliti kako su se morali oni osjećati. Ljudski gledano potpuno bezizlazna situacija. Ali Mojsije, primivši od Boga Riječ progovara narodu:

“13 I reče Mojsije narodu: “Ne bojte se. Stojte mirno i gledajte GOSPODINOVO spasenje, koje će vam on danas iskazati; jer Egipćane koje ste danas vidjeli,
nećete vidjeti više nikada, dovijeka ” (Izl. 14: 13)

Postoji samo određena granica do koje neprijatelj može iči protiv naroda Božjeg. I tu granicu, kao vremensku tako i prostornu, određuje samo Bog! Bog je imao pripremljeno sredstvo izbavljenja.

“15 I reče G OSPODIN Mojsiju: “Čemu vapiš meni? Reci djeci Izraelovoj neka krenu naprijed, 16 a ti podigni svoj štap, i pruži svoju ruku nad more i razdvoji ga: djeca Izraelova će proći po suhome posred mora. 17 A ja ću, evo, otvrdnuti srca Egipćanima i oni će krenuti za njima. I proslavit ću se nad faraonom i nad svom vojskom njegovom, nad njegovim kolima i nad njegovim konjanicima. 18 I znat će Egipćani da sam ja GOSPODIN kada se proslavim nad faraonom, nad njegovim kolima i nad njegovim konjanicima.” 21 I pruži Mojsije ruku nad more;
i učini GOSPODIN da se more svu noć povlači pod snažnim istočnim vjetrom, i isuši more; i razdijeliše se vode. 22 I pođoše djeca Izraelova posred mora po suhom, a vode im stajahu poput zida zdesna i slijeva. 23 I uputiše se Egipćani, progoneći ih, za njima usred mora, i to svi faraonovi konji, njegova kola i njegovi konjanici. 24 I pogleda GOSPODIN za jutarnje straže kroz stup od ognja i oblaka na vojsku Egipćana te smete vojsku Egipćana 25 i poskida kotače s njihovih kola da su ih jedva vukli, tako da Egipćani rekoše: “Bježimo od lica Izraelova; jer se GOSPODIN bori za njih protiv Egipćana.” 26 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Pruži svoju ruku nad more da se vrate vode na Egipćane, na njihova kola i na njihove konjanike.” 27 I pruži Mojsije svoju ruku nad more, i vrati se moru u praskozorje njegova snaga. Egipćani stadoše bježati, a GOSPODIN obori Egipćane usred mora. 28 I vratiše se vode te preplaviše kola i konjanike, svu vojsku faraonovu koja je krenula u more za njima; ne ostade ni jedan od njih. 29 No djeca Izraelova pređoše posred mora po suhom; i bijahu im vode kao zid
slijeva i zdesna. 30 Tako je toga dana GOSPODIN spasio Izraela iz ruke Egipćana; i vidje Izrael mrtve Egipćane na obali mora.” (Izl. 14: 15-18; 21-30)

Ono što je izbavilo Izraelce iz vlasti faraona je bila voda. Zanimljivo je da je ista voda tj. more koje je spasilo Izraelce uništilo Egipćane!

Poziv na izlazak – 3

Prapovijest spasenja
Sveto Pismo nas uči da je naše spasenje od vječite smrti u potpunosti Božje djelo, koje je On planirao već u samome početku. Zapravo nam Apostol Petar u svojoj prvoj poslanici piše: “18 jer znate da niste nečim raspadljivim, kao srebrom i zlatom, otkupljeni od svog ispraznog načina življenja primljenog predajom od svojih otaca, 19 nego dragocjenom krvlju Krista kao jaganjca neokaljana i bez mane. 20 On, doduše, bijaše predodređen prije utemeljenja svijeta, ali se očitovao u ovim posljednjim vremenima za vas ” (1. Pt. 1: 18-20). Krist je bio predodređen već prije stvaranja svijeta kao bezgrešna žrtva koja će na sebe uzeti grijehe cijeloga svijeta. Kao takvoga ga i Ivan krstitelj prepoznaje i obznanjuje u njihovom prvom susretu. “29 Idućeg dana ugleda Ivan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: “Evo Jaganjca Božjega, koji odnosi grijeh svijeta. ” (Ivan 1: 29). Janje Božje, o čemu se tu govori?!
Razumjeti možemo samo ako se vratimo u Stari Zavjet, u opis Božjega djela oslobođenja Izraelaca iz ropstva u Egiptu. Zapravo je u tom činu oslobođenja Bog dao plan vječnoga spasenja koje će Isus Krist izvršiti u “pravo vrijeme”. U izbavljenju Izraelace imamo zapis prapovijesti našega spasenja.
“1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj, rekavši: 2 “Ovaj mjesec neka vam je početak mjesecima: neka vam to bude prvi mjesec u godini. 3 I recite svoj zajednici Izraelovoj: ‘Desetoga dana ovoga mjeseca neka svaki od njih uzme janje, prema domu svojih otaca; jedno janje po domu. 4 Ako obitelj bude premala za janje, neka ga uzmu on i njegov susjed iz kuće do njega, prema broju duša. Neka svatko, prema tome koliko pojede, proračuna koliko vas je potrebno za janje. 5 Janje neka ti bude bez mane, muško od godinu dana. Uzmite ga od ovaca ili od koza; 6 i čuvajte ga do četrnaestoga dana toga mjeseca: i neka ga sav zbor zajednice Izraelove zakolje u predvečerje.” (Izl. 12: 1 – 6)
Kao prvo, možemo vidjeti da je ovaj čin označavao novi početak. Ne samo novi početak u toku postojećega vremena (godine), već novi početak novoga vremena! Bog u ovom činu spasenja stvara novi početni mjesec posve nove godine. Kao da kaže da je sve ono staro iza njih prestalo i sada im On poklanja novi početak. Konačno ispunjenje toga dolazi nam u Kristu isusu. “17 Stoga, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje: ono staro je prošlo, gle, sve je novo nastalo. 18 A sve je od Boga, koji nas je pomirio sa sobom po Isusu Kristu i dao nam službu pomirenja;” (2. Kor. 5: 17-18).
Mnogi ljudi umorni od života, opterećene savjesti zbog grijeha i promašaja učinjenih tokom života, čeznu i uzdišu za jednim novim životom. Krajem kalendarskih godina se donose odluke za novu godinu, dobri plemeniti planovi. Često se govori o okretanju nove stranice u knjizi života. Pri tomu se smeće sa uma da još uvijek postoje one stare, zamrljane grijehom, stranice. Rezultat svega toga, nakon nekoliko dana nas prestiže užasna spoznaja da i ta nova stranica dobija mrlje. Izgleda da okretanje novoga lista nije riješenje našoj muci. Mi ne trebamo novi list, ne – mi trebamo jednu novu knjigu!
Što je zapravo ono što Bog čini. On nam ne pruža jedan novi pokušaj da se nekako izvučemo i oslobodimo starih tegoba. Da nekako oslobodimo našu savjest koja nas optužuje zbog promašaja koje smo počinili. Baš suprotno, Bog nama daje potpuno novu knjigu, sa posve čistim stranicama. Uz to, On nas ne ostavlja samima da pokušamo nekako voditi kršćanski – ispravan život. On nas ispunja samim sobom, daje nam vječni život kroz nanovo rođenje Duhom Svetim.
To je Njegovo djelo! Izraelci nisu mogli ništa uraditi da se sami oslobode. Egipatska je sila bila prevelika za njih. Ono što su oni mogli činiti je da su uzdisali u svome ropstvu. Oni nisu bili ravnodušni na svoje stanje. Čeznuli su za tim da ih Bog oslobodi. Poput nas samih, nitko tko ne želi biti spašen i oslobođen sile grijeha neće doživjeti oslobođenje.
Od njih se tražilo da reagiraju na Božju ponudu. Trebali su odvojiti jedno muško janje bez mane i u određeno vrijeme ga zaklati. No ne samo zaklati i ostaviti ga ležati u pijesku. Oni su trebali to janje pojesti. Meso janjeta je bilo predviđeno da se jede. Što je predivna slika onoga što Kristova smrt čini u nama osobno, u našoj unutrašnjosti (duhu – nutarnjem čovjeku).
To nije bilo sve. “7 I neka uzmu krvi i njome poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuća u kojima će ga jesti.” (Izl. 12: 7). “12 Jer ja ću te noći proći zemljom egipatskom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i ljude i živinu; i provest ću osudu protiv svih egipatskih bogova: ja sam GOSPODIN. 13 I neka vam krv bude znak na kućama u kojima ste vi: kada vidim krv proći ću vas, i neće na vama biti pomora da vas uništi kada udarim na zemlju egipatsku. ” (Izl. 12: 12-13). Krv je trebala biti “stavljena” kao znak anđelu uništitelju, da gdje god ju vidi prođe.
Janje je trebalo biti zaklano, i to se učinilo rado. Ta svatko rado jede meso mladog janjeta. To nije bilo loše. No nije bilo dovoljno za potpuno spasenje. Krv je bila ta koja im je osigurala siguran izlaz iz već donesene osude: “23 Jer plaća za grijeh je smrt, a milosni dar Božji je život vječni po Kristu Isusu, Gospodinu našemu.” (Rim. 6:23).
Danas se mnogi hvale i s ponosom govore o Janjetu koje je žrtvovano za grijeh cijeloga svijeta, no njihovi životi ne pružaju dokaze milosti Božje u njima samima. Oni su još uvijek nevoljni sebe postaviti pod “znak krvi”, te na taj način sebi uskraćuju puninu dobrobiti Kristove žrtve.
Samo oni koji su žrtvovali janje i koji su primijenili njegovu krv su bili sigurni da će doživjeti novi dan.
Upitati će se netko da li to ima uopće neke važnosti za nas. I te kako!
“23 Jer ja od Gospodina primih to što sam vam i predao: Gospodin Isus one noći kada bijaše izdan uze kruh 24 i, zahvalivši, razlomi ga i reče: “Uzmite, jedite: ovo je moje tijelo, koje je za vas slomljeno. To činite meni na spomen.” 25 Isto tako uze i čašu nakon što je večerao, rekavši: “Ova čaša je novi savez u mojoj krvi: ovo činite kada god je pijete, meni na spomen.” 26 Jer kada god jedete taj kruh i pijete tu čašu, smrt Gospodinovu navješćujete dok on ne dođe. ” (1. Kor. 11: 23-26)
Za svakoga od nas, osobno, je žrtvovano Janje Božje. Ono je bilo bezgrešno i bez mane, te je tako moglo zastupno na sebe uzeti sve naše grijehe i prijestupe kao i kaznu za grijeh. Nekoliko stotina godina prije nego li se odigrala ta zastupnička razmejna, Izaija je proročki opisao u detalje ono što će se odigrati. Ja rado to 53. poglavlje nazivam “evanđelje po Izaiji”
“3 Prezren je i odbačen od ljudi, čovjek boli i vičan patnji, i mi kao da od njega lica svoja sakrismo; prezren bijaše, i ne cijenismo ga. 4 Uistinu je on naše tegobe ponio, i naše boli nosio, a mi držasmo da ga Bog bije, i udara, i ponižava. 5 Ali on bijaše ranjen za naše prijestupe, satrt za naše opačine: kazna za naš mir bijaše na njemu; njegovim ranama mi smo iscijeljeni. 6 Svi smo mi kao ovce zalutali, svaki se svome putu okrenuo, a GOSPODIN je stavio na nj opačinu svih nas. 7 Zlostavljan bijaše, i ponižavan, no nije svoja usta otvorio: kao janje je na klanje odveden, i kao što je ovca nijema pred onima koji je strižu, tako on nije svoja usta otvorio.” (Iz. 53: 3-7) .
To je Janje zbog vas dalo svoj život, Njegova je krv tekla za vaše spasenje! O dođite u strahopoštovanju pred Njega i zamolite Ga za dar novoga života.
Ali tu nije bio završetak Božjemu djelu. On ih nije želio samo osloboditi smrti i kazne za grijeh nego i osloboditi ropstva u Egiptu. Stoga ih poziva da…..

Poziv na izlazak – 2

Poziv na izlazak iz “Adama”

Biblija poznaje (priznaje) samo dva čovjeka ili bolje rečeno samo dvije grupe ljudi. U Novom Zavjetu se opisuju sa nekoliko izraza kao što su spašeni ili izgubljeni, nebeski ili zemaljski, Božji ili đavolji. Potrebno je naglasiti da nitko ne može pripadati u obje skupine. Pripadnost jednoj automatski isključuje pripadnost drugoj. Zbog toga je od ogromne važnosti biti svjestan kojoj skupini pripadamo.

Dobro je pogledati u Riječ Božju da bismo shvatili kako je došlo do te podjele na dvije grupe. U Bibliji na samom početku je opisan Božji čin stvaranja svega vidljivog na ovom svijetu. Na kraju stvaranja, kao krunu stvorenja, Bog je načinio čovjeka. “⁷I oblikova GOSPODIN Bog čovjeka od praha zemaljskoga i udahnu mu u nosnice dah života; i postade čovjek živa duša. ” (Postanak 2:7). Čovjek nije bio slučajno stvoren, kao neki “nusproizvod”, ne on je bio stvoren sa svrhom i zadatkom. “²⁶ I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, nama sličnog; i neka oni vladaju nad ribama morskim, i nad pticama nebeskim, i nad stokom, i nad svom zemljom, i nad svakim gmizavcem što po zemlji gmiže.” ²⁷ I tako Bog stvori čovjeka na svoju sliku, na sliku Božju stvori ga: muško i žensko stvori ih. ²⁸ I blagoslovi ih Bog i reče im Bog: “Plodni budite i množite se, i ispunite zemlju i sebi je podložite: vladajte nad ribama morskim i nad pticama nebeskim, i nad svakim živim stvorom koji se kreće po zemlji.” (Postanak 1:26-28). “¹⁵ I uze GOSPODIN Bog čovjeka i smjesti ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. ” (Postanak 2: 15).

Adam, kako se zvao prvi čovjek, je imao zadatak da obrađuje i čuva Eden (vrt kojega je Bog zasadio). To je bila svrha njegovog života, biti upravitelj i čuvar Božjeg djela. Adamov zadatak nije bio nejasan, Bog mu je jasno rekao što želi i očekuje od njega. Postojala je granica onomu što on smije (mora) i onoga što ne smije. “¹⁶ I zapovjedi GOSPODIN Bog čovjeku, rekavši: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ¹⁷ ali sa stabla spoznaje dobra i zla ne jedi, jer ćeš onoga dana kada budeš s njega jeo, zasigurno umrijeti.” ” (Postanak 2: 16).

Mnogi su kršćani kroz cijelu povijest kršćanstva pokušali objasniti što je bio taj plod spoznaje dobra i zla. Ono što nam je otkriveno u Bibliji da je to bio plod nekog drveta. Očito je da to nije bilo obično drvo, iako se u hebrejskom jeziku upotrebljava ista riječ kao i za sva druga drveća. I to je bilo drvo spoznaje dobroga i zla.

Pitanje se postavlja zašto je Bog zabranio jesti sa tog drveta. Odgovor je jednostavan, nije bilo zla kojega bi čovjek trebao spoznati, poznavati. Sve što je Bog stvorio je bilo savršeno. U tome se skriva tragedija cijele priče. Čovjek je htio nezavisno od Boga spoznati ono čega nije ni bilo. Neposluh je donio ono što je Bog rekao – smrt. Čovjek je umro duhovno, njegov kontakt i zajedništvo s svojim Tvorcem je prekinuto.

Ta duhovna smrt, odvojenost od Boga je prenesena i na Adamove potomke pošto je Adam imao djecu tek nakon otpada od Boga. Adamovi potomci su začeti i rođeni sa tom klicom duhovne smrti u sebi. “²⁶ i od jedne je krvi izveo svaki ljudski narod da prebiva po svemu licu zemlje te odredio unaprijed određena razdoblja i međe njihova prebivanja ” (Djela 17: 26). Ta duhovna smrt i odvojenost od Boga je i u današnjem čovjeku jer smo svi mi potomci te jedne krvi. “¹²Zbog toga, kao što je po jednome čovjeku grijeh ušao u svijet i po grijehu smrt, tako je smrt prešla na sve ljude, jer su svi sagriješili.” (Rimljanima 5: 12)

Upravo iz tog razloga pisci Novog Zavjeta koriste Adama kao tip cijelog čovječanstva. Ali i sliku Onoga koji će doči da uspostavi jedno novo čovječanstvo. “¹⁴ No smrt je kraljevala od Adama do Mojsija i nad onima koji nisu sagriješili sličnim prijestupom kao Adam, koji je slika onoga koji je imao doći. ¹⁵ Ali s darom nije kao s prekršajem. Jer ako su putem prekršaja jednoga mnogi umrli, mnogo je više milost Božja i milosni dar jednoga čovjeka, Isusa Krista, obilovao u mnogima. ¹⁶ I nije dar kao ono kada je jedan sagriješio: jer presuda po jednome bijaše na osudu, a dar nakon mnogih prekršaja na opravdanje. ¹⁷ Jer ako je grijehom jednoga smrt zavladala putem toga jednoga, mnogo će više oni koji primaju obilje milosti i dara pravednosti vladati u životu po jednome, Isusu Kristu. ¹⁸ Dakle, kao što je po prekršaju jednoga na sve ljude došla osuda na propast, tako je i po pravednosti jednoga na sve ljude došao dar na opravdanje života. ¹⁹ Jer kao što su po neposlušnosti jednoga čovjeka mnogi bili učinjeni grešnicima, tako će i po poslušnosti jednoga mnogi biti učinjeni pravednima. ” (Rimljanima 5: 14-19)

Kroz Adama je zavladala smrt nad svim ljudima. Zbog toga je posljednji Adam (Isus Krist) trebao iskusiti smrt i pobijediti ju te na taj način donijeti nadu cijelom čovječanstvu. “²⁰ Ali sada, Krist je uskrsnuo od mrtvih i postao prvenac onih koji su usnuli; ²¹ jer budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku je došlo i uskrsnuće mrtvih. ²² Jer kao što u Adamu svi umiru, isto tako će u Kristu svi biti oživljeni.” (1. Korinćanima 15: 20-22) .

Božji poziv

Na osnovu toga možemo reći da je prvi poziv kojega Bog upućuje čovjeku poziv iz Adama (smrti) u Krista (život). Najvažnije pitanje u vezi ovoga jeste kako se može priječi iz jednoga u Drugog tj. kako iz smrti preči u život.

Život započinje rođenjem. Isto tako treba novi život započeti kroz novo rođenje. Stari život grijeha i pobune protiv Boga ne može biti primljen i blagoslovljen od svetog Boga. Potrebno je nešto radikalno da se dogodi. Biblija to naziva nanovo rođenje.

U evanđelju po Ivanu u trećem poglavlju imamo divan zapis jednog razgovora između Nikodema i Isusa. “¹ Bijaše među farizejima neki čovjek imenom Nikodem, poglavar Židova. ² On noću dođe k Isusu i reče mu: “Rabbi, znamo da si učitelj od Boga došao, jer nitko ne može činiti ta čudesa koja ti činiš, osim ako Bog nije s njim.” . Taj čovjek je bio poznati “teolog”, pun znanja i na život je gledao posve logički. I iako mu je logika pokazivala da je Isus morao doči od Boga jer nitko ne može činiti takova silna djela ako Bog nije s njim to ga nije moglo dovesti do toga da ono što logički spozna sprovede u djelo. Baš suprotno tomu – on se skriva od drugih i Isusu dolazi noću da ga ne bi netko vidio. Ljudska logika je loš vodič u Božansku istinu.

“³ Odgovori Isus i reče mu: “Zaista, zaista, kažem ti: Ako se tko ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstvo Božje.” Isus je u jednoj rečenici “razorio” svu njegovu logiku i svo njegovo znanje. Isus mu zapravo kaže da njegovo znanje, priznavanje toga da je Isus od Boga došao ne pomaže ništa. Ono što je Nikodem više od svega drugoga trebao je nanovo rođenje. Jer bez nanovnog rođenja nitko ne može vidjeti kraljevstvo Božje.

⁴ Reče mu Nikodem: “Kako se čovjek može roditi kad je star? Može li po drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se?” U ovom odgovoru dolazi do izražaja prava Nikodemova priroda. I pored svog velikog znanja i položaja poglavara on je bio tjelesan čovjek koji nije mogao razumjeti duhovne stvari. Zapravo je tako sa svakim od nas prije nego li smo nanovo rođeni, mi ne razumijemo duhovnu stvarnost. “²⁵ U ono vrijeme reče Isus: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. ²⁶ Da, Oče, tako se tebi svidjelo. ²⁷ Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.” ²⁸ “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. ²⁹ Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. ³⁰ Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Matej 11: 25-30)

“⁵ Odgovori Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. ” Ponavljajući izraz “zaista” Isus želi naglasiti važnost onoga što govori. Važno je znati da samo oni koji su rođeni iz vode i Duha mogu uči u kraljevstvo Božje. Zatim Isus nastavlja sa objašnjenjem. “⁶ Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. ⁷ Ne čudi se što ti rekoh: ‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.'” Ono što smo primili od naših zemaljskih očeva je tijelo koje ne može naslijediti kraljevstvo Božje. Samo ono što je rođeno od Duha je duh i to može uči u Božje kraljevstvo. Ovdje Gospodin dodaje da to novo rođenje dolazi odozgo. Ono nije ljudska tvorevina i nijedan ga čovjek ne može proizvesti. Ono dolazi od Boga.

“⁸ Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.” Rođenje Duhom ili novo rođenje nije vidljivo izvana. Ono započinje u nutrini, srcu, čovjeka ali se odražava kroz promjenu života nanovo rođene osobe. Baš poput vjetra, nitko ne vidi vjetar ali svatko može vidjeti njegovo djelovanje na stvari u prirodi. Dovoljan je samo jedan pogleda na grane drveta u obližnjem parku kroz prozor moje sobe da bih mogao vidjeti da li puše vjetar ili ne. Tako je i sa onima koji su nanovo rođeni Duhom Svetim, ono što se u njima odigralo je skriveno od ljudskog pogleda, Bog radi u čovjeku iznutra prema vani. Bog mijenja čovjekovu prirodu, koja se mora iskazati u promjeni života. Nova priroda se pokazuje u novini života.

“⁹ Upita ga Nikodem: “Kako se to može zbiti?” Njemu još ništa nije bilo jasno. Na sve to što je Isus govorio je gledao samo sa ljudskog, tjelesnog gledišta. “¹⁸ Jer propovijedanje o križu ludost je onima koji propadaju, ali je nama koji smo spašeni sila Božja. ¹⁹ Jer pisano je: “Uništit ću mudrost mudrih i na ništa svesti umnost umnih.” ²⁰ Gdje je mudrac? Gdje je pismoznanac? Gdje je prepiratelj ovoga svijeta? Nije li Bog učinio ludom mudrost ovoga svijeta? ²¹ Budući da u Božjoj mudrosti svijet mudrošću nije upoznao Boga, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju. ” (1.Korinćanima 1: 18-21)

¹⁰ Odgovori mu Isus: “Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? ¹¹ Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. ¹² Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? ¹³ Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.

Za razliku od Nikodema, Gospodin je Isus govorio ono što zna, On je svjedočio ono što je vidio. Kršćanska vjera i poruka nije samo teorija, religijska filozofija – ne baš suprotno tomu, kršćanstvo je sasvim praktično. Problem je u tomu što ono nije samo zemaljsko, poruka evanđelja potječe iz Nebesa, i to tjelesnom čovjeku nije prihvatljivo. Najveći problem leži u jednostavnosti. Za paloga, tjelesnog čovjeka je ta poruka isuviše jednostavna, vrijeđa njegov ponos.

Nikako ne smijemo zamijeniti jednostavnost sa plitkošću. Evanđelje je jednostavno ali nikako i plitko – površno. Ono je poruka o Onom koji je sa Nebesa sišao u vrijeme da bi iskupio one koji su u ropstvu grijeha i smrti.

¹⁴ I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji ¹⁵ da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. ¹⁶ Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.

¹⁷ Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. ¹⁸ Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. ¹⁹ A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. ²⁰ Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; ²¹ a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti neka bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.”

Zanimljivo da Gospodin onomu koji mu je došao noću skrivajući se iz straha od drugih govori o potrebi izlaska na svjetlost! Baš poput Nikodema i svatko od nas mora doći na svjetlo da bi mogao vidjeti pravo stanje u kojem se nalazi. Ja mogu biti odjeven u prljave dronjke, biti pokriven prljavštinom od glave do pete ali jer prebivam u tami ni ne biti toga stanja svjestan. No dopustim li da me “svjetlo koje osvjetljava svakog čovjeka” osvijetli vidjeti ću se u svom jadnom stanju.

Upravo je to djelo Duha Svetog, koji je došao da posvjedoči o našem grešnom stanju, te da ukaže na Onoga koji je došao da nas spasi iz tog propalog stanja.

Upravo je to prvi poziv kojega Bog upućuje svim ljudima, dođite k Njemu koji je Spasitelj svih ljudi. Pokajte se od svojih grijeha, vjerujte evanđelju i molite se da vam u svojoj milosti podari dar novog života.

I kada ste to učinili budite spremni čuti slijedeći poziv. Božji poziv iz…

Poziv za izlazak – 1

15 Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: “Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!” 16 Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i – po smilovanju Jahvinu nad njim – odvedoše ih i ostaviše izvan grada. 17 Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: “Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!” (Post. 19: 15-17)

Postoji jedno jasno odvajanje koje pokazuje položaj osobe, i tu postoje samo dva položaja ili stanja. Postoje spašeni i oni koji to nisu, koji su izgubljeni. Ne postoji srednje tlo. Pripadnost jednoj od tih dvaju grupa za sobom povlači potpuno odvojenje od druge grupe. Ne može se imati dobra iz grupe spašenih i još uvijek biti dio “grada propasti” Baš kao što to John Bunyan predivno opisuje u svojoj knjizi “Put kršćanina”. Oni koji su čuli poziv trebaju napustit grad propasti i krenuti prema Novom Jeruzalemu. Ostati u “gradu propasti” za sobom povlači kaznu, propast.

Nitko tko je čuo taj poziv na odvojenje ne treba oklijevati. “7 Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, 8 ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji 9 gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja 10 četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. 11 Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak! 12 Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. 13 Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. 14 Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo 15 kad je rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! 16 Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? 17 Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? 18 Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? 19 I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.” (Heb. 3: 7-19). Netko je rekao da Bog nikomu nije obećao sutra već samo danas. Zato nemojmo podcijeniti tako važan poziv kojega čujemo danas, jer tko zna da li je to poslednji dan koji nam je dat. David je jednom prilikom rekao da je samo jedan korak između njega i smrti. isto je tako i sa nama, nitko ne može biti siguran kada je načiniti taj posljednji korak. Zato donesite odluku još danas i krenite iz “grada propasti” ka Jeruzalemu gradu boga živoga.

Treba se postaviti pitanje kako se to praktično čini. Ništa od ovoga nije samo teologija, prazna teorija. Možemo vidjeti da se to događa “po Jahvinu smilovanju”. Poziv dolazi zato što je Bog milostiv. “4 Ili prezireš li bogatstvo njegove dobrote, i strpljivosti i dugotrpnosti? Ne znaš li, da ta dobrota Božja dovodi k pokajanju?” (Rim. 2:4 – Šarić). Dobrota, milost Božja nas vodi u pokajanje. I to je početna točka našega života sa Bogom. Bez pokajanja nema spasenja! No što je to pokajanje? Jesu li to lijepi osjećaji od kojih nas prolaze trnci? Ili možda prolivanje mnogih suza? Ili djela u kojima se sam kažnjavam za sve loše što sam učinio u svom životu? Ne! U pokajanje može biti uključeno svačega od ovog navedenoga ali ni jedno od toga samo po sebi nije biblijsko pokajanje.

Pokajanje je grčka riječ koja znači promjena uma, razmišljanja. Pri pokajanju se odvijaju dva koraka. Kao prvo ja promijenim svoje gledište o sebi samome. Prije nego što sam čuo poziv Božje milosti ja sam se držao za dobroga, iskrenog i sasvim “ok” čovjeka koji nema potrebe za izlazi iz grada propasti. Ali nakon što sam čuo poruku ja prihvaćam Božju osudu, Njegov sud o meni. To mi pokazuje da sam izgubljen grešnik na putu za pakao. Ja mijenjam svoj um, stav o sebi i dolazim k Bogu priznajući svoj promašaj i molim za oproštenje grijeha i novi život. Što vodi ka drugom koraku, a to je radikalna promjena života. Bez promjene načina života se ne može govoriti o pravom pokajanju. To je puno dublji proces od samo “izmoliti (ponoviti za nekim) grešničku molitvu predanja. Biblija zahtjeva da se donesu plodovi dostojni pokajanja. Ovo je zapravo ljudski dio, moj odgovor na poziv Božje milosti.

Čitav proces spasenja, promjene cilja nije moguć bez Božjeg dijela. A to je poziv da se ide ka brdu – “Bježi u brdo da ne budeš zatrt!”. Postoji samo jedno brdo na kojemu možemo pronaći spasenje, na kojem je riješen problem grijeha. To je Golgota, ali ne brdo kao brdo već ono što se tamo odigralo. “14 I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji 15 da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. 16 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. 17 Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. 18 Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.” (Iv. 3: 14-17).

Da li ste već čuli taj poziv da iziđete iz grada propasti i da se uputite na goru gdje kroz pokajanje vjerom možete primiti spasenje? Ako niste još čuli ili niste poslušali, poslušajte danas glas Božje milosti i ne oklijevajte.

“Apostol” Jona – 4

Jona 1: 10-16 10

Tada se vrlo uplašiše ljudi, i rekoše mu: što si učinio? Jer doznaše ljudi da bježi od Gospoda, jer im on kaza. 11 I rekoše mu: što ćemo činiti s tobom, da bi nam more utolilo? Jer bura na moru bivaše sve veća. 12 A on im reče: uzmite me i bacite me u more, i more će vam utoliti, jer vidim da je s mene došla na vas ova velika bura. 13 A ljudi stadoše veslati da bi došli ka kraju; ali ne mogahu, jer im bura na moru bivaše sve veća. 14 Tada prizvaše Gospoda i rekoše: molimo ti se, Gospode, da ne poginemo radi duše ovoga čovjeka, i nemoj metnuti na nas krvi prave, jer ti, Gospode, činiš kako hoćeš. 15 Potom uzeše Jonu i baciše ga u more, i presta bura na moru. 16 Tada se pobojaše oni ljudi Gospoda vrlo, i prinesoše žrtvu Gospodu i učiniše zavjete.

O Bogu:

– U ovom odjeljku (bar što se Jone tiče) nema Boga. Bog se povukao iz njegovog života.

O grijehu:

– Grijeh će nas uvijek odvesti u oluju.

– Jona nije spreman tražiti oproštenje – pokajati se, on radije bira smrt.

– Mornari (pogani) se mole za oproštenje.

Obećanje:

– Gospodin sve čini po svojoj volji (stih 14). Tražimo da spoznamo Njegovu volju.

– Mornari daju obećanje (čine zavjet) Bogu.

Primjer:

– Mornari su dobar primjer kako postupiti u oluji (nevolji) – tražiti Boga u molitvi.

Lekcija:

Bog sve čini po svojoj volji i mi dobro činimo kada nastojimo spoznati što je Njegova volja za naše živote da bi je u poslušnosti ispunili.

8 Jer nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlo u Gospodinu: kao djeca svjetla hodite 9 (jer plod Duha je u svoj dobroti i pravednosti i istini) 10 istražujući što je ugodno Gospodinu. 15 Gledajte, dakle, da pomno hodite: ne kao bezumni, nego kao mudri, 16 iskupljujući vrijeme, jer su dani zli. 17 Stoga nemojte biti nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodinova. (Ef. 5: 8-10, 15-17)

1 Zaklinjem vas stoga, braćo, milosrđem Božjim, prinesite svoja tijela na žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, kao svoje razumsko bogoštovlje. 2 I ne suobličujte se ovome svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svoga uma: da možete prosuditi što je to dobra i ugodna i savršena volja Božja. (Rim. 12:1-2)

Molitva:

Oče molim Te da oprostiš za svako suobličavanje sa ovim svijetom, kada smo ostavljali tvoju volju iza svojih leđa i nastojali slijediti ovaj svijet. Oprosti i za to što smo ponekad bili buntovni i nastojali našu volju Tebi nametnuti, kao da mi znamo bolje. Oče pomozi nam da možemo kroz Tvoju Riječ obnoviti svoj um da bi mogli spoznati što je Tvoja savršena volja. I, Oče, ukloni iz nas sve što se suprotstavlja Tvojoj volji. Započni taj proces čišćenja već danas. U Isusovo ime. Amen!

“Apostol” Jona – 3

Jona 1: 7-9
7 Potom rekoše jedan drugome: hodite, da bacimo ždrijeb da vidimo sa koga dođe na nas ovo zlo. I baciše ždrijeb, i pade ždrijeb na Jonu. 8 Tada mu rekoše: kaži nam zašto dođe ovo zlo na nas; koje si radnje? i odakle ideš? iz koje si zemlje? i od koga si naroda?
 9 A on im reče: Jevrejin sam, i bojim se Gospoda Boga nebeskoga, koji je stvorio more i suhu zemlju.

O Bogu:

– Boga možemo samo naći u Joninom praznom ispovijedanju. Bog se povukao, nije prisutan, u životu neposlušnog sluge, iako ovaj još uvijek ispovijeda da se boji Gospodina.

O grijehu:

– Ono što se očituje je zastrašenost, strah.
– Grijeh nas odvaja od Boga izvora  naše zaštite.
– Grijeh nas vodi zlu.

Primjer:

U svakoj situaciji  trebali bi kao prvo tražiti Gospodina, poput ovih poganskih mornara. Oni su iako nemajući puno otkrivenje, spoznaju, o Bogu nastojali otkriti što je uzrok nevolji u kojoj su se našli.

“Uspavani” prorok nam ne smije biti primjer kojega ćemo slijediti.

Lekcija:

– Bijeg od Gospodina i Njegove volje se nikada ne isplati.

– Gospodin očekuje više od našega ispovijedanja, On traži praktičnu poslušnost.

21 Ne će svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca mojega koji je na nebesima. 22 Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom đavole izgonili, i tvojijem imenom čudesa mnoga tvorili? 23 I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite bezakonje. 24 Svaki dakle koji sluša ove moje riječi i izvršuje ih, kazaću da je kao mudar čovjek koji sazida kuću svoju na kamenu: 25 I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuću onu, i ne pade; jer bješe utvrđena na kamenu. 26 A svaki koji sluša ove moje riječi a ne izvršuje ih, on će biti kao čovjek lud koji sazida kuću svoju na pijesku: 27 I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kuću onu, i pade, i raspade se strašno. (Mt. 7:21-27)

Molitva:

Nebeski Oče hvala na Tvojoj riječi koja nas opominje i poziva da budemo pravi štovaoci, da budemo poslušni sljedbenici našega Gospodina Isusa. Oče oprosti za svaku situaciju kada je postojala razlika u onom što govorimo i onom što činimo. Pomozi nam i danas da budemo činioci Tvoje riječi. Amen

“Apostol” Jona – 2

Jona 1: 4-6

“4 Ali Gospod podiže velik vjetar na moru, i posta velika bura na moru da mišljahu da će se razbiti lađa. 5 I lađari uplašivši se prizvahu svaki svojega boga, i bacahu što bješe u lađi u more da bi bila lakša; a Jona bješe sišao na dno lađi, i legav spavaše tvrdo. 6 A upravitelj od lađe pristupi k njemu i reče mu: što ti spavaš! ustani, prizivaj Boga svojega, ne bi li nas se opomenu Bog da ne poginemo.”

O Bogu:

– Gospodin je podigao oluju na moru.

Jona je mogao misliti da to što je odmah pronašao lađu koja plovi u Taršiš znak blagoslova i božjeg vodstva ali ga je oluja trebala naučiti bolje.

O grijehu:

– Neposlušnost je grijeh.

– Grijeh će nas uvijek odvesti u oluju-nevolju.

– Jona odlazi u dno lađe da bi spavao.

Grijeh nas uvijek odvaja od Boga i bližnjih.

“5 I ovo je obećanje koje čusmo od njega i javljamo vama, da je Bog vidjelo, i tame u njemu nema nikakve. 6 Ako rečemo da imamo zajednicu s njim a u tami hodimo, lažemo i ne tvorimo istine. 7 Ako li u vidjelu hodimo, kao što je on sam u vidjelu, imamo zajednicu jedan s drugijem, i krv Isusa Krista, sina njegova, očišćava nas od svakoga grijeha. 8 Ako rečemo da grijeha nemamo, sebe varamo, i istine nema u nama. 9 Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde. 10 Ako rečemo da ne sagriješismo, gradimo ga lažom, i riječ njegova nije u nama.” (1.Iv. 1:5-10)

– Grijeh nas čini slijepima za duhovnu stvarnost u kojoj se nalazimo. U ovom su slučaju čak i poganski mornari znali da se nalaze u opasnosti dok je Božji prorok tvrdo spavao.

“4 Ali vi, braćo, nijeste u tami da vas dan kao lupež zastane. 5 Jer ste vi svi sinovi vidjela i sinovi dana: nijesmo noći niti tame. 6 Tako dakle da ne spavamo kao i ostali, nego da pazimo i da budemo trijezni. 7 Jer koji spavaju, u noći spavaju, i koji se opijaju, u noći se opijaju. 8 Ali mi koji smo sinovi dana da budemo trijezni i obučeni u oklop vjere i ljubavi, i s kacigom nada spasenja;” (1.Sol. 5:4-8)

Obećanje:

– Nema određenog obećanja.

Ali možemo vidjeti da će grijeh uvijek donijeti “oluju”.

Primjer:

– Imamo negativan primjer neposlušnosti i uspavanosti.

“6 Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit’ sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.” (Ps. 68:6 -KS)

“8 buntovnicima  pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi – gnjev i srdžba!” (Rim. 2:8 -KS)

Zapovijed:

– Ustani
– Probudi se
– Moli

Lekcija:

Budimo uvijek budni stražeći u molitvi.

Molitva:
Gospodine hvala Ti što smo mi djeca svjetla i što možemo hodati u svjetlu. Oče molim Te za pomast za naše oči da možemo jasno vidjeti tko si Ti, tko i što smo mi po Tvojoj volji u Kristu Isusu. Daj nam Duha mudrosti i otkrivenja da možemo upoznati Tebe i Tvoj plan. Oče daj da vidimo ovaj svijet, ljude oko nas i događaje onako kako ih Ti vidiš. I u svemu nam pomozi da možemo biti vjerni tebi. Amen

“Apostol” Jona – 1

Jona 1: 1-3
“1 Dođe riječ Gospodnja Joni, sinu Amatijevom govoreći: 2 Ustani, idi u Ninivu grad veliki, i propovijedaj protiv njega, jer izađe zloća njihova preda me. 3 A Jona usta da bježi u Taršiš od Gospoda, i sišav u Jopu nađe lađu koja iđaše u Taršiš i plativ vozarinu uđe u nju da otiđe s njima u Taršiš od Gospoda.”

1) O Bogu:

– Bog šalje svoju Riječ. Sve započinje sa Riječju Božjom kako Jonin nalog tako treba biti i u našem životu.

“1 U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Bog bješe Riječ. 2 Ona bješe u početku u Boga. 3 Sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo. 4 U Njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. 5 I Vidjelo se svijetli u tami, i tama Ga ne obuze.” (Iv. 1:1-5)

Neka Riječ bude i nama prva – početak. Prva riječ, vijest koja uđe u naš um svakoga dana neka bude “dobra vijest” iz Riječi Božje. Kada donosimo odluke neka Riječ bude prvo mjerilo i nit vodilja.

– Bog ima nalog, posao za Jonu. A tako isto i za svakoga od nas. I taj zadatak ne može izvršiti nitko drugi osim nas.

– Bog nije ravnodušan prema zloći Ninivljana.

2) Grijeh:

– Nema tog grijeha pa makar kako mali bio koji nije zapažen od Gospodina.

– Djelomična poslušnost nije poslušnost uopće. (Dođe riječ Gospodnja Joni, sinu Amatijevom govoreći: Ustani, idi u Ninivu grad veliki, i propovijedaj protiv njega, jer izađe zloća njihova preda me. A Jona usta da bježi u Taršiš)

3) Obećanje:

– Bog je protiv grijeha. Ne smijemo se zavaravati ono što sijemo to ćemo i žeti.

4) Primjer:

– Imamo negativan primjer neposlušnosti Božjem nalogu.

5) Zapovijed:

– Ustani
– Idi – pokreni se
– Propovijedaj Riječ Božju.

6) Lekcija:

Bog nije ravnodušan prema grijehu i On očekuje od nas da u poslušnosti poduzmemo akciju protiv grijeha. Naravno kao prvo u svom osobnom životu a tada i u okolini.

Dobre, sretne okolnosti, kao na primjer pronaći brod koji plovi preko mora,  nisu uvijek znak blagoslova i Božjeg vodstva.

Molitva:
Nebeski Oče hvala ti na slobodi koju imamo da možemo Tvoju Riječ posjedovati i čitati. Hvala Ti što nam i danas govoriš kroz Bibliju. Ali nam oprosti što tako malo vremena ulažemo u čitanje Tvoje Riječi, što je zapostavljamo. Oče daj nam srce koje će se bojati Tvoje Riječi, koje će drhtati pred Tvojom Riječi i koje će biti spremno poslušati i izvršiti ono što Ti kažeš.
Oče otvori nam oči da možemo vidjeti grijeh onako kako ga ti vidiš. Da bi mogli živjeti čistim i slobodnim životom za Tebe. Molim Te u Isusovo ime. Amen