Reče Jahve Mojsiju: “Na prvi dan prvoga mjeseca podigni Prebivalište, Šator sastanka. Ondje postavi Kovčeg svjedočanstva, onda Kovčeg zakloni zavjesom. Potom unesi stol i što na nj spada poredaj; unesi i svijećnjak i svijeće mu pripremi. A zlatni žrtvenik za kađenje postavi pred Kovčeg svjedočanstva. Onda objesi zastor nad ulazom u Prebivalište. Stavi žrtvenik za žrtve paljenice pred ulaz Prebivališta, Šatora sastanka. Između Šatora sastanka i žrtvenika smjesti umivaonik i u nj nalij vode. Naokolo napravi dvorište i objesi zastor nad dvorišnim ulazom. Zatim uzmi ulja za pomazanje pa pomaži Prebivalište i sve što je u njemu; posveti ga i sav njegov pribor, pa će svetim postati. Pomaži potom žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; posveti žrtvenik i presvetim će žrtvenik postati. Pomaži umivaonik s njegovim stalkom: posveti ga! (Izl. 40:1-11)
Gospodnja riječ Mojsiju, na prvi dan prvog mjeseca, ili kako bismo još mogli reći na samom početku, podigni prebivalište. Ono što je važno je redoslijed podizanja šatora sastanka. Da sam ja podizao šator vjerojatno bih krenuo od vanjskog dijela i kao prvo podigao ogradu dvorišta, uredio dvorišni ulaz. Potom bih postavio žrtvenik za žrtve paljenice i između njega i ulaza u šator bih postavio umivaonik, kojega bih naravno odmah napunio vodom. Potom bih podigao šator sastanka te postavivši zavjesu podijelio ga dva dijela. U prvi dio bih postavio svijećnjak, stol sa postavljenim kruhovima (koje bih naravno odmah dao ispeći) i kadioni žrtvenik. i kada je sve to postavljeno unio bih i kovčeg saveza u svetinju nad svetinjama. I evo, sve je uređeno. Ali redoslijed koji Bog daje je posve suprotan.
Netko će se upitati da li to ima ikakve veze sa nama, s našim životom!? Vjerujemo da ima i da je dati redoslijed od ogromne važnosti. Primijetite da Bog započinje iznutra, kao prvo se postavlja najvažnije, najsvetiji dio – svetinja nad svetinjama. To je bilo mjesto susreta Boga sa ljudima. I onda se iz tog centra polazi dalje, ide se prema periferiji. No pitanje je još uvijek tu, što to ima značiti praktično za mene osobno?!
Kada netko počne razmišljati o svom duhovnom životu i postane svjestan grijeha u kojima živi što je prva stvar koju on čini? Donosi odluku da će promijeniti svoj život, prestati lagati, psovati, varati suprug(a)u… I umjesto toga da će ići redovno u crkvu, davati milostinju, redovno čitati Bibliju, moliti i …i na taj se način nada srediti svoj odnos sa Bogom. Ali jao, nakon nekog vremena se sve zaboravi i padne se u stari način vođenja života. U čemu je problem? Problem je što se pokušava izvana graditi prema unutra. A Božji plan rada sa ljudima je iz svetinje prema vani. Mi ne možemo steći mir sa Bogom pokušavajući promijeniti naše ponašanje. “Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu. (Rim. 5:1). I onda kada smo uspostavili mir kroz vjeru možemo krenuti dalje graditi vanjski dio šatora.
I u svakidašnjem životu je isto pravilo važeće. Najvažnije je uči u našu svetinju nad svetinjama i tamo susresti Boga u našoj tajnoj klijeti. I onda kroz to djelovati prema vanjskom dijelu našega života. Nemojmo pokušavati krenuti obrnutim redoslijedom.