Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku, reče Šimunu: “Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.” Odgovori Šimun: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.” Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!” Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim. (Lk. 5: 1-11)
Isus je nanovo bio okružen mnoštvom ljudi koji su se gurali oko njega da bi mogli čuti Riječ Božju. Pošto je stajo na obali Genetaretskoga mora zatražio je da može uči u jednu lađicu. Tako je sjedeći u njoj učio narod.
Kada je prestao govoriti mnoštvu okrenu se Petru, te mu osobno reče: “Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.” (stih 4b). Zanimljivo je da isusu nije stalo do samoga mnoštva već si uzima vrijeme za pojedinca. Toga se je dobro sjetiti kada se nađemo usred nevolje – Isus ima vremena i za tebe osobno.
I sam se Petar nalazio u nevolji. Cijelu su noć bezuspješno pokušavali uloviti ribu, ali sve što su imali su bile prljave mreže. Za njih to nije bila mala stvar to je bilo egzistecijalno pitanje. Oni nisu bili sportski ribolovci, oni su živjeli od svoga ulova. Sve što su imali nakon naporne noći su bile alge zapletene u mreži.
Isus traži od njih da se izvezu na pučinu i da tek oprane i očišćene mreže ponovo bace u vodu. Gospodin Isus ga potiče na jedan novi početak. A Petar? Petar je bio neuki ribar, ali je nekako u svome srcu spoznao da uopće nije važno to što cijelu noć nisu ništa ulovili – što su doživjeli neuspjeh, najvažnije je poslušati ono što Isus kaže. I Petar kaže: “cijelu smo noć uzalud pokušavali i jedino što smo dobili je neuspjeh ali na tvoju riječ ćemo nanovo baciti mreže”.
Što se tada dogodilo? Ulovili su toliko riba da su im drugi čamci morali priteći u pomoć. Možda ste i vi pokušavali “uloviti” neki smisao za svoj život. Možda ste uzalud tražili ljubav, mir i sreću. Ali kao da jedino što ste dobili su uprljane mreže i polako gubite nadu. To ne mora biti tako, pozovite Isusa u svoj “čamac” i budi poslušan njegovoj riječi. Petru je to donijelo promjenu. Pokušajte i vi!
Tu nije priči kraj. Petar je imao pun čamac riba ali je to sve ostavio da bi mogao slijediti Isusa. Njega slijediti je najveće blago koje čovjek može naći. Petar ostavlja sve da bi išao sa Isusom i da postane ribolovac ljudi. Pokušajte i vi!
putnici 