Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi: “Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.” Rekavši to, povika: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!” Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. A on im reče: “Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama – da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.” “A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. A na kamenu – to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. A što pade u trnje – to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. Ono pak u dobroj zemlji – to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.” (Lk. 8:4-15)
1 Rekavši to, povika: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!” (stih 8)
Kada je završio sa iznošenjem ove usporedbe, Gospodin je podigao glas i povikao. Vičući je želio naglasiti važnost rečenoga. Pri tome je na umu imao “duhovnu sluh”. O neka bi i nama Gospodin podario uši koje čuju Njegov glas i koje razumiju poruku. Naš Gospodin govori, On ne čuti poput mrtvih idola; “Znate da kad bijaste neznabošci idoste bezglasnim idolima, kako vas odvođahu.” (1.Kor 12:2), “Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, u ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; (Heb: 1:1-2). I u ovo naše vrijeme se može čuti poruka: “Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke. Dragi moj podiže glas i govori mi: “Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, (Pj. 2:8,10). Ali i Duh i zaručnica govore: “dođi Gospodine Isuse!” (Otk. 22:17).
Učenici nisu razumjeli poruku, nije im bilo jasno pravo značenje tih riječi. Sa prirodnog gledišta je sve jasno i prihvatljivo. Kada se sjeme ručno sije može se dogoditi da neko zrno padne tamo gdje ne bi trebalo dospjeti te zbog toga ne mogu donijeti plod. Sasvim je normalno i prirodno da samo zrna posijana na dobro tlo donose rod. Ali zbog čega Gospodin viče? Mora da je u tim riječima mnogo više no što se na prvi pogled čini. Ali što je to?
Tu oni čine jednu vrlo mudru stvar, odlaze nasamo sa Gospodinom i od Njega samoga traže objašnjenje. Dobro je i korisno odvojiti vrijeme u kojem ćemo doći pred Gospodina tražeći zajedništvo s Njim.
2 “Vama je dano, da razumijete tajne kraljevstva Božjega. Drugima se daju u prispodobama, da vide, a ipak ne vide, da čuju, a ipak ne razumiju.”
Gospodin ih nije ostavio u neznanju već im je odgovorio. Dao im je pravo značenje te usporedbe. Rekao im je da je njima dano upoznati tajne kraljevstva Božjega (stih 10), dok je drugim ljudima dana samo usporedba koju ne mogu razumjeti. Moramo se upitati što je razlog tom nerazumijevanju tako važne poruke. Razlog je jednostavan, oni ju ne mogu razumjeti jer nemaju uho koje čuje. “Žrtava zaklanica i prinosa nijesi htio, ali si mi dao uši otvorene; žrtava paljenica i žrtava za grijeh ne išteš.” (Ps 40:6); “Pripazi na pouku moju, narode moj, prignite uho svoje k riječima usta mojih!” (Ps 78:1).
Jedan od znakova posljednjih vremena su ljudi koji traže govornike koji će im škakljati uši. “Jer će biti vrijeme, kad zdrave nauke neće podnositi, nego će po svojim željama nakupiti sebi učitelje, jer ih uši svrbe. I odvratit će uši od istine, a okrenut će se k bajkama.” (2.Tim. 4:3-4). Zbog toga je mudro kada čujemo neku poruku da pogledamo tko je to što govori. “I okrenuh se, da vidim glas, koji mi je govorio; i okrenuvši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih,” (Otk. 1:12).
3 Kraljevstvo je Božje tajna (misterija)
Ono je misterija prvenstveno zbog toga što nije vidljivo ljudskom oku. “Upitaju ga farizeji: “Kad će doći kraljevstvo Božje?” Odgovori im: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo.Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!” (Lk. 17:20-21). Iako je nevidljivo ono je ovdje prisutno među onima koji nanovo rođeni. “Odgovori mu Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!”; Odgovori Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.” (Iv. 3: 3,5).
I ono se ne ispoljava vanjskim, materijalnim stvarima kao što su jela i pića, već se odražava duhovnim vrlinama. “Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.” (Rim. 14:17). Kraljevstvo je Božje odraz Božje sile. “Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.” (Lk. 11:20).
4 Sjeme je Riječ Božja.
Postoji samo jedno sjeme koje može donijeti plod kraljevstva a to je Riječ Božja. Zbog toga moramo biti pažljivi što slušamo, koje sjeme sijemo u svoje srce. Jer ne smijemo se varati da je nevažno što stavljamo u “tlo” našega srca. “I govoraše im: “Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.” (Mk. 4:24). Isto nas tako apostol Pavle upozorava da se ne damo zavarati jer da će svaki čovjek žeti ono što je sijao (vidi Gal. 6:7).
5 Oni uz put slušatelji su
To su oni koji čuju ali ne obračaju pažnju na poruku. Za njih je ono što im se govori iz Riječi Božje nevažno. Nije vrijedno pažnje i zbog toga ne uzimaju vremena da bi razmislili o onom što im se govori. Mi nismo pozvani biti samo zaboravni slušatelji već oni koji izvršavaju ono što čuju.
6 Koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju
Radosni su jer su čuli nešto dobro i na trenutak se “zapale” za stvar ali nemaju korijena nisu ušli u srž stvari. Ili kako bi se to još reklo – oni su površni. Žele imati udjela u dobru koje poruka Riječi donosi ali ne žele biti “fanatični”. Žele plod ali bez korijena. Plod je dobar i zato poželjan ali korijen zahtjeva rad, disciplinu i zato nepoželjan.
7 Koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda
Oni ne samo da su slušači već su i poslušni onomu što čuju. Ali dozvole vanjskim utjecajima da uguše Riječ. Umjesto da utječu na svoju okolinu oni dozvole okolini da ima svoj poništavajući utjecaj na njih. Te zbog toga ostaju bez roda. Ono što je tragično u takvim osobama je da je plod počeo da se pokazuje ali ne može doći do sazrijevanja.
8 Oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti
Oni prije svega paze na stanje njihovog srca. Znaju da je stanje tla u koje se sije sjeme od velike važnosti i čini razliku između plodnosti ili jalovosti. “Sijte pravdu, žećete milost; orite krčevinu, jer je vrijeme da tražite Gospoda, da bi došao i podaždio vam pravdom.” (Hoš. 10:12). Oni čiste svoje srce da bi mogli u plemenito i dobro srce posijati Riječ Božju. Ali se ne zaustavljaju na tomu, oni postojano čekaju na žetvu. “Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.” (Heb. 10:36).
“I dođe mi riječ Jahvina: “Što vidiš, Jeremija?” A ja ću: “Vidim granu bademovu.”Tada mi Jahve reče: “Dobro vidiš, jer ja bdim nad riječima svojim da ih ispunim!” (Jer. 1: 11-12)U hebrejskom jeziku riječ badem zvuči slično riječi budnost. Bez obzira u kakvoj se situaciji mi nalazili, kako se osjećali Bog bdije nad svojom riječju da ju ispuni. Naš je dio da pripremimo naša srca i da sijemo Njegovu Riječ a On će dati rast.
putnici 