Poziv na izlazak – 2

Poziv na izlazak iz “Adama”

Biblija poznaje (priznaje) samo dva čovjeka ili bolje rečeno samo dvije grupe ljudi. U Novom Zavjetu se opisuju sa nekoliko izraza kao što su spašeni ili izgubljeni, nebeski ili zemaljski, Božji ili đavolji. Potrebno je naglasiti da nitko ne može pripadati u obje skupine. Pripadnost jednoj automatski isključuje pripadnost drugoj. Zbog toga je od ogromne važnosti biti svjestan kojoj skupini pripadamo.

Dobro je pogledati u Riječ Božju da bismo shvatili kako je došlo do te podjele na dvije grupe. U Bibliji na samom početku je opisan Božji čin stvaranja svega vidljivog na ovom svijetu. Na kraju stvaranja, kao krunu stvorenja, Bog je načinio čovjeka. “⁷I oblikova GOSPODIN Bog čovjeka od praha zemaljskoga i udahnu mu u nosnice dah života; i postade čovjek živa duša. ” (Postanak 2:7). Čovjek nije bio slučajno stvoren, kao neki “nusproizvod”, ne on je bio stvoren sa svrhom i zadatkom. “²⁶ I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, nama sličnog; i neka oni vladaju nad ribama morskim, i nad pticama nebeskim, i nad stokom, i nad svom zemljom, i nad svakim gmizavcem što po zemlji gmiže.” ²⁷ I tako Bog stvori čovjeka na svoju sliku, na sliku Božju stvori ga: muško i žensko stvori ih. ²⁸ I blagoslovi ih Bog i reče im Bog: “Plodni budite i množite se, i ispunite zemlju i sebi je podložite: vladajte nad ribama morskim i nad pticama nebeskim, i nad svakim živim stvorom koji se kreće po zemlji.” (Postanak 1:26-28). “¹⁵ I uze GOSPODIN Bog čovjeka i smjesti ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. ” (Postanak 2: 15).

Adam, kako se zvao prvi čovjek, je imao zadatak da obrađuje i čuva Eden (vrt kojega je Bog zasadio). To je bila svrha njegovog života, biti upravitelj i čuvar Božjeg djela. Adamov zadatak nije bio nejasan, Bog mu je jasno rekao što želi i očekuje od njega. Postojala je granica onomu što on smije (mora) i onoga što ne smije. “¹⁶ I zapovjedi GOSPODIN Bog čovjeku, rekavši: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ¹⁷ ali sa stabla spoznaje dobra i zla ne jedi, jer ćeš onoga dana kada budeš s njega jeo, zasigurno umrijeti.” ” (Postanak 2: 16).

Mnogi su kršćani kroz cijelu povijest kršćanstva pokušali objasniti što je bio taj plod spoznaje dobra i zla. Ono što nam je otkriveno u Bibliji da je to bio plod nekog drveta. Očito je da to nije bilo obično drvo, iako se u hebrejskom jeziku upotrebljava ista riječ kao i za sva druga drveća. I to je bilo drvo spoznaje dobroga i zla.

Pitanje se postavlja zašto je Bog zabranio jesti sa tog drveta. Odgovor je jednostavan, nije bilo zla kojega bi čovjek trebao spoznati, poznavati. Sve što je Bog stvorio je bilo savršeno. U tome se skriva tragedija cijele priče. Čovjek je htio nezavisno od Boga spoznati ono čega nije ni bilo. Neposluh je donio ono što je Bog rekao – smrt. Čovjek je umro duhovno, njegov kontakt i zajedništvo s svojim Tvorcem je prekinuto.

Ta duhovna smrt, odvojenost od Boga je prenesena i na Adamove potomke pošto je Adam imao djecu tek nakon otpada od Boga. Adamovi potomci su začeti i rođeni sa tom klicom duhovne smrti u sebi. “²⁶ i od jedne je krvi izveo svaki ljudski narod da prebiva po svemu licu zemlje te odredio unaprijed određena razdoblja i međe njihova prebivanja ” (Djela 17: 26). Ta duhovna smrt i odvojenost od Boga je i u današnjem čovjeku jer smo svi mi potomci te jedne krvi. “¹²Zbog toga, kao što je po jednome čovjeku grijeh ušao u svijet i po grijehu smrt, tako je smrt prešla na sve ljude, jer su svi sagriješili.” (Rimljanima 5: 12)

Upravo iz tog razloga pisci Novog Zavjeta koriste Adama kao tip cijelog čovječanstva. Ali i sliku Onoga koji će doči da uspostavi jedno novo čovječanstvo. “¹⁴ No smrt je kraljevala od Adama do Mojsija i nad onima koji nisu sagriješili sličnim prijestupom kao Adam, koji je slika onoga koji je imao doći. ¹⁵ Ali s darom nije kao s prekršajem. Jer ako su putem prekršaja jednoga mnogi umrli, mnogo je više milost Božja i milosni dar jednoga čovjeka, Isusa Krista, obilovao u mnogima. ¹⁶ I nije dar kao ono kada je jedan sagriješio: jer presuda po jednome bijaše na osudu, a dar nakon mnogih prekršaja na opravdanje. ¹⁷ Jer ako je grijehom jednoga smrt zavladala putem toga jednoga, mnogo će više oni koji primaju obilje milosti i dara pravednosti vladati u životu po jednome, Isusu Kristu. ¹⁸ Dakle, kao što je po prekršaju jednoga na sve ljude došla osuda na propast, tako je i po pravednosti jednoga na sve ljude došao dar na opravdanje života. ¹⁹ Jer kao što su po neposlušnosti jednoga čovjeka mnogi bili učinjeni grešnicima, tako će i po poslušnosti jednoga mnogi biti učinjeni pravednima. ” (Rimljanima 5: 14-19)

Kroz Adama je zavladala smrt nad svim ljudima. Zbog toga je posljednji Adam (Isus Krist) trebao iskusiti smrt i pobijediti ju te na taj način donijeti nadu cijelom čovječanstvu. “²⁰ Ali sada, Krist je uskrsnuo od mrtvih i postao prvenac onih koji su usnuli; ²¹ jer budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku je došlo i uskrsnuće mrtvih. ²² Jer kao što u Adamu svi umiru, isto tako će u Kristu svi biti oživljeni.” (1. Korinćanima 15: 20-22) .

Božji poziv

Na osnovu toga možemo reći da je prvi poziv kojega Bog upućuje čovjeku poziv iz Adama (smrti) u Krista (život). Najvažnije pitanje u vezi ovoga jeste kako se može priječi iz jednoga u Drugog tj. kako iz smrti preči u život.

Život započinje rođenjem. Isto tako treba novi život započeti kroz novo rođenje. Stari život grijeha i pobune protiv Boga ne može biti primljen i blagoslovljen od svetog Boga. Potrebno je nešto radikalno da se dogodi. Biblija to naziva nanovo rođenje.

U evanđelju po Ivanu u trećem poglavlju imamo divan zapis jednog razgovora između Nikodema i Isusa. “¹ Bijaše među farizejima neki čovjek imenom Nikodem, poglavar Židova. ² On noću dođe k Isusu i reče mu: “Rabbi, znamo da si učitelj od Boga došao, jer nitko ne može činiti ta čudesa koja ti činiš, osim ako Bog nije s njim.” . Taj čovjek je bio poznati “teolog”, pun znanja i na život je gledao posve logički. I iako mu je logika pokazivala da je Isus morao doči od Boga jer nitko ne može činiti takova silna djela ako Bog nije s njim to ga nije moglo dovesti do toga da ono što logički spozna sprovede u djelo. Baš suprotno tomu – on se skriva od drugih i Isusu dolazi noću da ga ne bi netko vidio. Ljudska logika je loš vodič u Božansku istinu.

“³ Odgovori Isus i reče mu: “Zaista, zaista, kažem ti: Ako se tko ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstvo Božje.” Isus je u jednoj rečenici “razorio” svu njegovu logiku i svo njegovo znanje. Isus mu zapravo kaže da njegovo znanje, priznavanje toga da je Isus od Boga došao ne pomaže ništa. Ono što je Nikodem više od svega drugoga trebao je nanovo rođenje. Jer bez nanovnog rođenja nitko ne može vidjeti kraljevstvo Božje.

⁴ Reče mu Nikodem: “Kako se čovjek može roditi kad je star? Može li po drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se?” U ovom odgovoru dolazi do izražaja prava Nikodemova priroda. I pored svog velikog znanja i položaja poglavara on je bio tjelesan čovjek koji nije mogao razumjeti duhovne stvari. Zapravo je tako sa svakim od nas prije nego li smo nanovo rođeni, mi ne razumijemo duhovnu stvarnost. “²⁵ U ono vrijeme reče Isus: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. ²⁶ Da, Oče, tako se tebi svidjelo. ²⁷ Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.” ²⁸ “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. ²⁹ Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. ³⁰ Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Matej 11: 25-30)

“⁵ Odgovori Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. ” Ponavljajući izraz “zaista” Isus želi naglasiti važnost onoga što govori. Važno je znati da samo oni koji su rođeni iz vode i Duha mogu uči u kraljevstvo Božje. Zatim Isus nastavlja sa objašnjenjem. “⁶ Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. ⁷ Ne čudi se što ti rekoh: ‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.'” Ono što smo primili od naših zemaljskih očeva je tijelo koje ne može naslijediti kraljevstvo Božje. Samo ono što je rođeno od Duha je duh i to može uči u Božje kraljevstvo. Ovdje Gospodin dodaje da to novo rođenje dolazi odozgo. Ono nije ljudska tvorevina i nijedan ga čovjek ne može proizvesti. Ono dolazi od Boga.

“⁸ Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.” Rođenje Duhom ili novo rođenje nije vidljivo izvana. Ono započinje u nutrini, srcu, čovjeka ali se odražava kroz promjenu života nanovo rođene osobe. Baš poput vjetra, nitko ne vidi vjetar ali svatko može vidjeti njegovo djelovanje na stvari u prirodi. Dovoljan je samo jedan pogleda na grane drveta u obližnjem parku kroz prozor moje sobe da bih mogao vidjeti da li puše vjetar ili ne. Tako je i sa onima koji su nanovo rođeni Duhom Svetim, ono što se u njima odigralo je skriveno od ljudskog pogleda, Bog radi u čovjeku iznutra prema vani. Bog mijenja čovjekovu prirodu, koja se mora iskazati u promjeni života. Nova priroda se pokazuje u novini života.

“⁹ Upita ga Nikodem: “Kako se to može zbiti?” Njemu još ništa nije bilo jasno. Na sve to što je Isus govorio je gledao samo sa ljudskog, tjelesnog gledišta. “¹⁸ Jer propovijedanje o križu ludost je onima koji propadaju, ali je nama koji smo spašeni sila Božja. ¹⁹ Jer pisano je: “Uništit ću mudrost mudrih i na ništa svesti umnost umnih.” ²⁰ Gdje je mudrac? Gdje je pismoznanac? Gdje je prepiratelj ovoga svijeta? Nije li Bog učinio ludom mudrost ovoga svijeta? ²¹ Budući da u Božjoj mudrosti svijet mudrošću nije upoznao Boga, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju. ” (1.Korinćanima 1: 18-21)

¹⁰ Odgovori mu Isus: “Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? ¹¹ Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. ¹² Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? ¹³ Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.

Za razliku od Nikodema, Gospodin je Isus govorio ono što zna, On je svjedočio ono što je vidio. Kršćanska vjera i poruka nije samo teorija, religijska filozofija – ne baš suprotno tomu, kršćanstvo je sasvim praktično. Problem je u tomu što ono nije samo zemaljsko, poruka evanđelja potječe iz Nebesa, i to tjelesnom čovjeku nije prihvatljivo. Najveći problem leži u jednostavnosti. Za paloga, tjelesnog čovjeka je ta poruka isuviše jednostavna, vrijeđa njegov ponos.

Nikako ne smijemo zamijeniti jednostavnost sa plitkošću. Evanđelje je jednostavno ali nikako i plitko – površno. Ono je poruka o Onom koji je sa Nebesa sišao u vrijeme da bi iskupio one koji su u ropstvu grijeha i smrti.

¹⁴ I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji ¹⁵ da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. ¹⁶ Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.

¹⁷ Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. ¹⁸ Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. ¹⁹ A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. ²⁰ Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; ²¹ a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti neka bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.”

Zanimljivo da Gospodin onomu koji mu je došao noću skrivajući se iz straha od drugih govori o potrebi izlaska na svjetlost! Baš poput Nikodema i svatko od nas mora doći na svjetlo da bi mogao vidjeti pravo stanje u kojem se nalazi. Ja mogu biti odjeven u prljave dronjke, biti pokriven prljavštinom od glave do pete ali jer prebivam u tami ni ne biti toga stanja svjestan. No dopustim li da me “svjetlo koje osvjetljava svakog čovjeka” osvijetli vidjeti ću se u svom jadnom stanju.

Upravo je to djelo Duha Svetog, koji je došao da posvjedoči o našem grešnom stanju, te da ukaže na Onoga koji je došao da nas spasi iz tog propalog stanja.

Upravo je to prvi poziv kojega Bog upućuje svim ljudima, dođite k Njemu koji je Spasitelj svih ljudi. Pokajte se od svojih grijeha, vjerujte evanđelju i molite se da vam u svojoj milosti podari dar novog života.

I kada ste to učinili budite spremni čuti slijedeći poziv. Božji poziv iz…