Poziv na izlazak – 3

Prapovijest spasenja
Sveto Pismo nas uči da je naše spasenje od vječite smrti u potpunosti Božje djelo, koje je On planirao već u samome početku. Zapravo nam Apostol Petar u svojoj prvoj poslanici piše: “18 jer znate da niste nečim raspadljivim, kao srebrom i zlatom, otkupljeni od svog ispraznog načina življenja primljenog predajom od svojih otaca, 19 nego dragocjenom krvlju Krista kao jaganjca neokaljana i bez mane. 20 On, doduše, bijaše predodređen prije utemeljenja svijeta, ali se očitovao u ovim posljednjim vremenima za vas ” (1. Pt. 1: 18-20). Krist je bio predodređen već prije stvaranja svijeta kao bezgrešna žrtva koja će na sebe uzeti grijehe cijeloga svijeta. Kao takvoga ga i Ivan krstitelj prepoznaje i obznanjuje u njihovom prvom susretu. “29 Idućeg dana ugleda Ivan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: “Evo Jaganjca Božjega, koji odnosi grijeh svijeta. ” (Ivan 1: 29). Janje Božje, o čemu se tu govori?!
Razumjeti možemo samo ako se vratimo u Stari Zavjet, u opis Božjega djela oslobođenja Izraelaca iz ropstva u Egiptu. Zapravo je u tom činu oslobođenja Bog dao plan vječnoga spasenja koje će Isus Krist izvršiti u “pravo vrijeme”. U izbavljenju Izraelace imamo zapis prapovijesti našega spasenja.
“1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj, rekavši: 2 “Ovaj mjesec neka vam je početak mjesecima: neka vam to bude prvi mjesec u godini. 3 I recite svoj zajednici Izraelovoj: ‘Desetoga dana ovoga mjeseca neka svaki od njih uzme janje, prema domu svojih otaca; jedno janje po domu. 4 Ako obitelj bude premala za janje, neka ga uzmu on i njegov susjed iz kuće do njega, prema broju duša. Neka svatko, prema tome koliko pojede, proračuna koliko vas je potrebno za janje. 5 Janje neka ti bude bez mane, muško od godinu dana. Uzmite ga od ovaca ili od koza; 6 i čuvajte ga do četrnaestoga dana toga mjeseca: i neka ga sav zbor zajednice Izraelove zakolje u predvečerje.” (Izl. 12: 1 – 6)
Kao prvo, možemo vidjeti da je ovaj čin označavao novi početak. Ne samo novi početak u toku postojećega vremena (godine), već novi početak novoga vremena! Bog u ovom činu spasenja stvara novi početni mjesec posve nove godine. Kao da kaže da je sve ono staro iza njih prestalo i sada im On poklanja novi početak. Konačno ispunjenje toga dolazi nam u Kristu isusu. “17 Stoga, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje: ono staro je prošlo, gle, sve je novo nastalo. 18 A sve je od Boga, koji nas je pomirio sa sobom po Isusu Kristu i dao nam službu pomirenja;” (2. Kor. 5: 17-18).
Mnogi ljudi umorni od života, opterećene savjesti zbog grijeha i promašaja učinjenih tokom života, čeznu i uzdišu za jednim novim životom. Krajem kalendarskih godina se donose odluke za novu godinu, dobri plemeniti planovi. Često se govori o okretanju nove stranice u knjizi života. Pri tomu se smeće sa uma da još uvijek postoje one stare, zamrljane grijehom, stranice. Rezultat svega toga, nakon nekoliko dana nas prestiže užasna spoznaja da i ta nova stranica dobija mrlje. Izgleda da okretanje novoga lista nije riješenje našoj muci. Mi ne trebamo novi list, ne – mi trebamo jednu novu knjigu!
Što je zapravo ono što Bog čini. On nam ne pruža jedan novi pokušaj da se nekako izvučemo i oslobodimo starih tegoba. Da nekako oslobodimo našu savjest koja nas optužuje zbog promašaja koje smo počinili. Baš suprotno, Bog nama daje potpuno novu knjigu, sa posve čistim stranicama. Uz to, On nas ne ostavlja samima da pokušamo nekako voditi kršćanski – ispravan život. On nas ispunja samim sobom, daje nam vječni život kroz nanovo rođenje Duhom Svetim.
To je Njegovo djelo! Izraelci nisu mogli ništa uraditi da se sami oslobode. Egipatska je sila bila prevelika za njih. Ono što su oni mogli činiti je da su uzdisali u svome ropstvu. Oni nisu bili ravnodušni na svoje stanje. Čeznuli su za tim da ih Bog oslobodi. Poput nas samih, nitko tko ne želi biti spašen i oslobođen sile grijeha neće doživjeti oslobođenje.
Od njih se tražilo da reagiraju na Božju ponudu. Trebali su odvojiti jedno muško janje bez mane i u određeno vrijeme ga zaklati. No ne samo zaklati i ostaviti ga ležati u pijesku. Oni su trebali to janje pojesti. Meso janjeta je bilo predviđeno da se jede. Što je predivna slika onoga što Kristova smrt čini u nama osobno, u našoj unutrašnjosti (duhu – nutarnjem čovjeku).
To nije bilo sve. “7 I neka uzmu krvi i njome poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuća u kojima će ga jesti.” (Izl. 12: 7). “12 Jer ja ću te noći proći zemljom egipatskom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i ljude i živinu; i provest ću osudu protiv svih egipatskih bogova: ja sam GOSPODIN. 13 I neka vam krv bude znak na kućama u kojima ste vi: kada vidim krv proći ću vas, i neće na vama biti pomora da vas uništi kada udarim na zemlju egipatsku. ” (Izl. 12: 12-13). Krv je trebala biti “stavljena” kao znak anđelu uništitelju, da gdje god ju vidi prođe.
Janje je trebalo biti zaklano, i to se učinilo rado. Ta svatko rado jede meso mladog janjeta. To nije bilo loše. No nije bilo dovoljno za potpuno spasenje. Krv je bila ta koja im je osigurala siguran izlaz iz već donesene osude: “23 Jer plaća za grijeh je smrt, a milosni dar Božji je život vječni po Kristu Isusu, Gospodinu našemu.” (Rim. 6:23).
Danas se mnogi hvale i s ponosom govore o Janjetu koje je žrtvovano za grijeh cijeloga svijeta, no njihovi životi ne pružaju dokaze milosti Božje u njima samima. Oni su još uvijek nevoljni sebe postaviti pod “znak krvi”, te na taj način sebi uskraćuju puninu dobrobiti Kristove žrtve.
Samo oni koji su žrtvovali janje i koji su primijenili njegovu krv su bili sigurni da će doživjeti novi dan.
Upitati će se netko da li to ima uopće neke važnosti za nas. I te kako!
“23 Jer ja od Gospodina primih to što sam vam i predao: Gospodin Isus one noći kada bijaše izdan uze kruh 24 i, zahvalivši, razlomi ga i reče: “Uzmite, jedite: ovo je moje tijelo, koje je za vas slomljeno. To činite meni na spomen.” 25 Isto tako uze i čašu nakon što je večerao, rekavši: “Ova čaša je novi savez u mojoj krvi: ovo činite kada god je pijete, meni na spomen.” 26 Jer kada god jedete taj kruh i pijete tu čašu, smrt Gospodinovu navješćujete dok on ne dođe. ” (1. Kor. 11: 23-26)
Za svakoga od nas, osobno, je žrtvovano Janje Božje. Ono je bilo bezgrešno i bez mane, te je tako moglo zastupno na sebe uzeti sve naše grijehe i prijestupe kao i kaznu za grijeh. Nekoliko stotina godina prije nego li se odigrala ta zastupnička razmejna, Izaija je proročki opisao u detalje ono što će se odigrati. Ja rado to 53. poglavlje nazivam “evanđelje po Izaiji”
“3 Prezren je i odbačen od ljudi, čovjek boli i vičan patnji, i mi kao da od njega lica svoja sakrismo; prezren bijaše, i ne cijenismo ga. 4 Uistinu je on naše tegobe ponio, i naše boli nosio, a mi držasmo da ga Bog bije, i udara, i ponižava. 5 Ali on bijaše ranjen za naše prijestupe, satrt za naše opačine: kazna za naš mir bijaše na njemu; njegovim ranama mi smo iscijeljeni. 6 Svi smo mi kao ovce zalutali, svaki se svome putu okrenuo, a GOSPODIN je stavio na nj opačinu svih nas. 7 Zlostavljan bijaše, i ponižavan, no nije svoja usta otvorio: kao janje je na klanje odveden, i kao što je ovca nijema pred onima koji je strižu, tako on nije svoja usta otvorio.” (Iz. 53: 3-7) .
To je Janje zbog vas dalo svoj život, Njegova je krv tekla za vaše spasenje! O dođite u strahopoštovanju pred Njega i zamolite Ga za dar novoga života.
Ali tu nije bio završetak Božjemu djelu. On ih nije želio samo osloboditi smrti i kazne za grijeh nego i osloboditi ropstva u Egiptu. Stoga ih poziva da…..