Odlučite se za ono što je milo Gospodinu

Međutim, ako vam se ne sviđa  služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda  bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima  Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit  ćemo Jahvi.” (Jos 24:15)

i odlučite se za ono  što je milo Gospodinu.” (Ef. 5:10)

Svaki novi dan, svaki novi trenutak nas stavlja pred izbor komu ćemo služiti i komu biti poslušni. Odluke o tome što ćemo izabrati, kako ćemo se ponašati u određenoj situaciji su od ogromne važnosti i zbog toga trebamo biti pažljivi što biramo i kako se ponašamo.

Zanimljivo je da je Jošua postavio Izraelce pred izbor nakon ulaska u izabranu zemlju, što nam pokazuje da donošenje odluka ne prestaje sa našim spasenjem. Doživjeti oproštenje naših prošlih grijeha i rođenja odozgo po Duhu Svetom nas ne oslobađa obaveze da se moramo odlučivati za ono što je milo Gospodinu. Pogledajmo neke stvari koje su važne pri donošenju odluka.

1. Moramo biti svjesni da za nas vrijedi drugačiji standard nego za ovaj svijet.

“2 Ne izjednačujte se s ovim svijetom, nego se promijenite obnovljenjem mišljenja svojega, da kušate, što je volja Božja, što je dobro, ugodno i savršeno.” (Rim. 12:2). Način na koji mi živimo, kako donosimo odluke ne smije biti po svjetskim standardima. To nije lagano, kao što svatko zna tko je bio u situaciji da donese neku tešku odluku. Mi smo pritisnuti sa svih strana ovim svijetom, duh ovoga vremena nas bombardira raznim utjecajima kroz medije, nevjerne bližnje i nevjerne članove crkava. U takvoj situaciji je lagano pasti pod njihov utjecaj. Ali usprkos tomu mi moramo biti svjesni da smo pozvani biti drugačiji od svijeta, nevjernih i Bogu neposlušnih. Da bismo mogli donijeti pravu, Bogu ugodnu odluku moramo kao prvo:

2. Obnoviti naš um.

Način našeg razmišljanja mora biti obnovljen Riječju Božjom da bismo mogli spoznati što je volja Božja, što je dobro, ugodno i savršeno. Naravno uvijek moramo težiti ka savršenom. Što više vremena provedemo u čitanju, studiranju i molitvi nad Riječju Božjom mi ćemo sve više spoznavati što je volja Božja. Tako uzmite si svakodnevno vremena da čitate svoju Bibliju, molite Gospodina da vam podari svjetlo da spoznate istinu. Kada znamo što Bog želi trebamo učiniti slijedeći korak a to je:

3. Umrijeti sebi i svijetu i izabrati Božji put.

Ponoviti ću već  navedeni stih iz Rimljanima poslanice u cjelini: “1 Zaklinjem vas dakle, braćo, milosrđem Božjim, da prikažete tjelesa svoja za žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaša služba Božja bude duhovna. 2 Ne izjednačujte se s ovim svijetom, nego se promijenite obnovljenjem mišljenja svojega, da kušate, što je volja Božja, što je dobro, ugodno i savršeno.” (Rim. 12:1-2). Donošenje odluke koja je Bogu mila je najčešće povezana uz žrtvu. Da bi slijedili Boga mi moramo umrijeti sebi, odreći se svojih prava. Gospodnji put je put Golgote, to je put žrtve, put smrti. To nam otežava donijeti Bogu milu odluku jer je suprotno našim tjelesnim porivima. No mi smo pozvani: “16 A velim: “U duhu živite, i želja tjelesnih nećete izvršiti! 17 Jer tijelo želi protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne činite ono, što hoćete. 18 Ako li vas duh vodi, nijeste pod zakonom. 19 Očita su djela tjelesna, a ova su: “preljubočinstvo, nečistoća, besramnost, razuzdanost, 20 Idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, ljubomor, srdžbe, spletke, razdori, sljedbe, 21 Zavisti, ubojstva, pijanstva, razuzdane gozbe i ovim slična, za koja vam unaprijed kažem, kao što sam i prije rekao, da oni, koji tako što čine, neće postići kraljevstva Božjega. 22 A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, 23 Krotkost, umjerenost; protiv ovakvih nema zakona. 24 A koji su Kristovi, raspeli su tijelo sa strastima i požudama. 25 Ako u duhu živimo, i hodajmo u duhu!” (Gal. 5:16-25).

I sam se nalazim u buri i teškom iskušenju te zbog toga znam što pišem. U trenutku slabosti sam odlučio uraditi nešto jer je to bilo najlakše ta tako rade svi u mojoj situaciji. Ali kada sam se smirio i po prvi put pomolio nakon te odluke znao sam da sam donio pogrešnu odluku. Pokajao sam se i u molitvi Gospodinu dao svoju riječ da ću činiti ono što Njegova Riječ kaže. To je suprotno uobičajenoj praksi ovoga svijeta a nažalost i u mnogim crkvenim krugovima isto tako i moje se tijelo stalno sukobljava sa tim ali ja sam odlučio da slijedim Duha jer “Jer mudrost tijela smrt je, a mudrost Duha život je i mir. “(Rim. 8:6). Nije lako ali sam odlučio uz pomoć Božju uzeti svoj križ i Njega slijediti makar kuda me vodio. Kako je sa vama, što ste vi odlučili?

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Prispodoba o sijaču

Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi: “Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.” Rekavši to, povika: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!” Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. A on im reče: “Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama – da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.” “A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. A na kamenu – to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. A što pade u trnje – to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. Ono pak u dobroj zemlji – to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.” (Lk. 8:4-15)

1 Rekavši to, povika: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!” (stih 8)

Kada je završio sa iznošenjem ove usporedbe, Gospodin je podigao glas i povikao. Vičući je želio naglasiti važnost rečenoga. Pri tome je na umu imao “duhovnu sluh”. O neka bi i nama Gospodin podario uši koje čuju Njegov glas i koje razumiju poruku. Naš Gospodin govori, On ne čuti poput mrtvih idola; “Znate da kad bijaste neznabošci idoste bezglasnim idolima, kako vas odvođahu.” (1.Kor 12:2), “Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, u ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; (Heb: 1:1-2). I u ovo naše vrijeme se može čuti poruka: “Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke. Dragi moj podiže glas i govori mi: “Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, (Pj. 2:8,10). Ali i Duh i zaručnica govore: “dođi Gospodine Isuse!” (Otk. 22:17).

Učenici nisu razumjeli poruku, nije im bilo jasno pravo značenje tih riječi. Sa prirodnog gledišta je sve jasno i prihvatljivo. Kada se sjeme ručno sije može se dogoditi da neko zrno padne tamo gdje ne bi trebalo dospjeti te zbog toga ne mogu donijeti plod. Sasvim je normalno i prirodno da samo zrna posijana na dobro tlo donose rod. Ali zbog čega Gospodin viče? Mora da je u tim riječima mnogo više no što se na prvi pogled čini. Ali što je to?

Tu oni čine jednu vrlo mudru stvar, odlaze nasamo sa Gospodinom i od Njega samoga traže objašnjenje. Dobro je i korisno odvojiti vrijeme u kojem ćemo doći pred Gospodina tražeći zajedništvo s Njim.

2 “Vama je dano, da razumijete tajne kraljevstva Božjega. Drugima se daju u prispodobama, da vide, a ipak ne vide, da čuju, a ipak ne razumiju.”

Gospodin ih nije ostavio u neznanju već im je odgovorio. Dao im je pravo značenje te usporedbe. Rekao im je da je njima dano upoznati tajne kraljevstva Božjega (stih 10), dok je drugim ljudima dana samo usporedba koju ne mogu razumjeti. Moramo se upitati što je razlog tom nerazumijevanju tako važne poruke. Razlog je jednostavan, oni ju ne mogu razumjeti jer nemaju uho koje čuje. “Žrtava zaklanica i prinosa nijesi htio, ali si mi dao uši otvorene; žrtava paljenica i žrtava za grijeh ne išteš.” (Ps 40:6); “Pripazi na pouku moju, narode moj, prignite uho svoje k riječima usta mojih!” (Ps 78:1).

Jedan od znakova posljednjih vremena su ljudi koji traže govornike koji će im škakljati uši. “Jer će biti vrijeme, kad zdrave nauke neće podnositi, nego će po svojim željama nakupiti sebi učitelje, jer ih uši svrbe. I odvratit će uši od istine, a okrenut će se k bajkama.” (2.Tim. 4:3-4). Zbog toga je mudro kada čujemo neku poruku da pogledamo tko je to što govori. “I okrenuh se, da vidim glas, koji mi je govorio; i okrenuvši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih,” (Otk. 1:12).

3 Kraljevstvo je Božje tajna (misterija)

Ono je misterija prvenstveno zbog toga što nije vidljivo ljudskom oku. “Upitaju ga farizeji: “Kad će doći kraljevstvo Božje?” Odgovori im: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo.Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!” (Lk. 17:20-21). Iako je nevidljivo ono je ovdje prisutno među onima koji nanovo rođeni. “Odgovori mu Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!”; Odgovori Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.” (Iv. 3: 3,5).

I ono se ne ispoljava vanjskim, materijalnim stvarima kao što su jela i pića, već se odražava duhovnim vrlinama. “Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.” (Rim. 14:17). Kraljevstvo je Božje odraz Božje sile. “Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.” (Lk. 11:20).

4 Sjeme je Riječ Božja.

Postoji samo jedno sjeme koje može donijeti plod kraljevstva a to je Riječ Božja. Zbog toga moramo biti pažljivi što slušamo, koje sjeme sijemo u svoje srce. Jer ne smijemo se varati da je nevažno što stavljamo u “tlo” našega srca. “I govoraše im: “Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.” (Mk. 4:24). Isto nas tako apostol Pavle upozorava da se ne damo zavarati jer da će svaki čovjek žeti ono što je sijao (vidi Gal. 6:7).

5 Oni uz put slušatelji su

To su oni koji čuju ali ne obračaju pažnju na poruku. Za njih je ono što im se govori iz Riječi Božje nevažno. Nije vrijedno pažnje i zbog toga ne uzimaju vremena da bi razmislili o onom što im se govori. Mi nismo pozvani biti samo zaboravni slušatelji već oni koji izvršavaju ono što čuju.

6 Koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju

Radosni su jer su čuli nešto dobro i na trenutak se “zapale” za stvar ali nemaju korijena nisu ušli u srž stvari. Ili kako bi se to još reklo – oni su površni. Žele imati udjela u dobru koje poruka Riječi donosi ali ne žele biti “fanatični”. Žele plod ali bez korijena. Plod je dobar i zato poželjan ali korijen zahtjeva rad, disciplinu i zato nepoželjan.

7 Koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda

Oni ne samo da su slušači već su i poslušni onomu što čuju. Ali dozvole vanjskim utjecajima da uguše Riječ. Umjesto da utječu na svoju okolinu oni dozvole okolini da ima svoj poništavajući utjecaj na njih. Te zbog toga ostaju bez roda. Ono što je tragično u takvim osobama je da je plod počeo da se pokazuje ali ne može doći do sazrijevanja.

8 Oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti

Oni prije svega paze na stanje njihovog srca. Znaju da je stanje tla u koje se sije sjeme od velike važnosti i čini razliku između plodnosti ili jalovosti. “Sijte pravdu, žećete milost; orite krčevinu, jer je vrijeme da tražite Gospoda, da bi došao i podaždio vam pravdom.” (Hoš. 10:12). Oni čiste svoje srce da bi mogli u plemenito i dobro srce posijati Riječ Božju. Ali se ne zaustavljaju na tomu, oni postojano čekaju na žetvu. “Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.” (Heb. 10:36).

“I dođe mi riječ Jahvina: “Što vidiš, Jeremija?” A ja ću: “Vidim granu bademovu.”Tada mi Jahve reče: “Dobro vidiš, jer ja bdim nad riječima svojim da ih ispunim!” (Jer. 1: 11-12)U hebrejskom jeziku riječ badem zvuči slično riječi budnost. Bez obzira u kakvoj se situaciji mi nalazili, kako se osjećali Bog bdije nad svojom riječju da ju ispuni. Naš je dio da pripremimo naša srca i da sijemo Njegovu Riječ a On će dati rast.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Dobro čuvajte ono što imate

29 Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan. 30 Reče Ezav Jakovu: “Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam izgladnio.” Stoga mu je ime Edom. 31 A Jakov odgovori: “Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!” 32 Ezav reče: “Evo me skoro na smrti; što će mi prvorodstvo!” 33 Jakov nastavi: “Prije mi se zakuni!” On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. 34 Tada Jakov dade Ezavu kruha i čorbe od sočivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo. (Post. 25:29-34)

Ezav je bio čovjek polja, uživao je hodati divljinom loveći divlje životinje. Za razliku od svoga brata Jakova koji je bio krotak te je tražio sigurnost doma. Jednom je prilikom stariji – prvorođeni brat bio u polju te izmoren i izgladnio došao kući. Kada je ušao u šator u susret mu je zapuhnuo miris čorbe. Zapravo nije volio to jelo, po njegovom je ukusu meso ulovljene životinje bilo puno bolje, ali glad ga je mučila te je zaboravio što voli a što ne. Stoga je zatražio da mu Jakov da da jede. A Jakov je samo to čekao. Kao protuuslugu je zatražio da mu Ezav preda svoje prava prvorodstva.

Mnogi komentatori opisuju ovaj događaj kao prevaru sa Jakovljeve strane. Ali da li je to tako? Da li je prevara glavni problem u ovom opisu ili nešto drugo? Mislim da nije, glavni je problem to što Ezav nije cijenio ono što je imao kao prvorođeni sin. Blagoslov prvorođenog sina za njega nije bio važan. Čitajući cijeli opis te obitelji možemo vidjeti da su oni bili bogati sa mnoštvom slugu i sluškinja. Ezav je mogao zapovjediti bilo kome od slugu i brzo bi bio nahranjen. Umjesto da to uradi on je bio spreman predati svoj blagoslov za posudu čorbe.

Ogromne li lekcije za sve nas. Pogledajmo bliže što nam se pokazuje kroz ovaj primjer. Uvijek trebamo imati na umu da svaki zapis u Riječi je dat sa svrhom. “Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.” (Rim. 15:4); i “Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi.” (2. Tim. 3:16). Neka nam Gospodin otvori oči našega srca da bi mogli jasno vidjeti ono što je korisno za naš duhovni život.

Ezav je bio čovjek divljine, volio je lutati poljima za razliku od Jakova. Jakov je tražio zajedništvo ljudi, naselje. Ako ne budemo tražili zajedništvo onih koji su “ukućani Božji” ni mi nećemo moći zadržati cijenu Nebeskog poziva. Ono što je duhovno će za nas gubiti cijenu. “Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali.” (Heb. 4: 2). Ne smijemo se zavaravati da će sa nama biti drugačije. Mi se moramo pridružiti onima koji Riječ primaju sa vjerom ako želimo da ta Riječ bude djelotvorna u našem životu.

Ezav je bio divlji čovjek koji je sve želio “sada”. Kada je došla poteškoća (glad) on nije bio spreman sačekati već je želio to riješiti odmah bez obzira na cijenu. “Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.” (Heb. 10:36). Svako obećanje zahtjeva vrijeme dok se ne očituje. Sjeme koje je posijano treba vremena dok ne uzraste i sazrije. Zapravo jedan od simbola koji se koristi u Bibliji za Riječ Božju je sjeme. Treba nam biti jasno da sijanje Riječi funkcionira posve isto kao i u prirodnom. Svatko zna da se sjeme treba prvo posijati ako želimo plod. Ja sam 1994 godine kupio vrećicu sjemenki mrkve, i zamislite do dan danas se još nije razvila ni jedna mrkva iz tog sjemena. Ništa čudno u tome, ja sam to sjeme zadržao u vrećici – nisam ga posijao u zemlju. Neki bi mogli reći: “koji glupan, pa svatko zna da samo posijano sjeme donosi plod”. To je istina, samo posijano sjeme donosi plod. Ali zar ne postupamo na isti način sa Riječju Božjom?! Mi je ne sijemo, držimo je “sigurno” na našem noćnom ormariću uzdišući zbog neplodnosti. Zar ne bi trebali postati mudri i započeti sa sijanjem?! I kao drugo, posijano sjeme treba svoje vrijeme. Tako je i sa posijanom riječju Božjom. Ona treba vrijeme, zalijevanje molitvom i postojanost sa naše strane da bi se očitovao plod.

Ezav nije cijenio ono što je imao te je bio spreman uzeti prečicu da dođe do ispunjenja svojih trenutnih potreba. On je dopustio da mu trenutna, prolazna nevolja odvrati oči od glavnog cilja – blagoslov prvorođenstva. Sa ovom se opasnošću susrećemo i mi u svakodnevnom životu. Život nije lagan, susrećemo se sa problemima, nevoljama i iskušenjima i ponekad je tako zavodljivo uzeti prečicu da bi došli do željenog cilja. Kada sam jednom prilikom putovao autobusom iz Zagreba prema Minhenu, vozač je bio novak, to mu je bio prvi put da vozi u Minhen. Kada je došao do prvog znaka za izlaz sa glavnog autoputa na kojemu je stajalo Minhen on je odmah skrenuo i napustio autoput. Ali to je bio pogrešan izlaz i ubrzo se našao u nevolji, nije mogao naći autobusni kolodvor, uz to se zapleo u labirint malih uličica. Trebalo mu je preko sat vremena da se iščupa iz toga i nađe put do kolodvora. Dobra lekcija i za nas. Držimo pogled na glavnom putu (Isusu) i hodimo postojano prema glavnom cilju našega života – Nebeskom Jeruzalemu. Imajmo na umu da će nas, tako zavodljive prečice, samo odvesti od cilja našeg putovanja. “Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega.” (Heb. 12:2). Ezav je kasnije plakao i tražio blagoslov, ali ga nije mogao dobiti jer je prokockao ono što je bilo najdragocjenije što je imao. Držimo se čvrsto Krista jer ….znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. (1. Pt. 1:18-19).

Ni Jakov nije htio čekati na od Boga određeno vrijeme za ispunjenje obećanja. Vjerojatno je slušao priču svoje majke o obećanju da će stariji brat služiti mlađemu (vidi Post. 25:23) i kada mu se ukazala (po njemu) zgodna prilika odlučio se pomoći Bogu, da ubrza stvar. Ali mi ne možemo ubrzati volju Božju! Njega je to uvuklo u velike nevolje, morao je pobjeći iz zemlje i godine provesti u muci i teškom radu do Božjeg određenog vremena. Budimo vjerni Bogu, služimo mu vjerno i čekajmo na Njega. Najteže je čekati kada znamo da smo pozvani. Mudro je tražiti otkrivenje pravog trenutka polaska izgrađujući se u međuvremenu u samoći svoje tajne klijeti. U Psalmu 103: 7 piše: “Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.“. Tražimo od Gospodina da nam objavi putove svoje, svoje planove, da Ga možemo vjerno slijediti držeći čvrsto ono što nam je od Njega dano.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Isus u čamcu

Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku, reče Šimunu: “Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.” Odgovori Šimun: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.” Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!” Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim. (Lk. 5: 1-11)

Isus je nanovo bio okružen mnoštvom ljudi koji su se gurali oko njega da bi mogli čuti Riječ Božju. Pošto je stajo na obali Genetaretskoga mora zatražio je da može uči u jednu lađicu. Tako je sjedeći u njoj učio narod.

Kada je prestao govoriti mnoštvu okrenu se Petru, te mu osobno reče: “Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.” (stih 4b). Zanimljivo je da isusu nije stalo do samoga mnoštva već si uzima vrijeme za pojedinca. Toga se je dobro sjetiti kada se nađemo usred nevolje – Isus ima vremena i za tebe osobno.

I sam se Petar nalazio u nevolji. Cijelu su noć bezuspješno pokušavali uloviti ribu, ali sve što su imali su bile prljave mreže. Za njih to nije bila mala stvar to je bilo egzistecijalno pitanje. Oni nisu bili sportski ribolovci, oni su živjeli od svoga ulova. Sve što su imali nakon naporne noći su bile alge zapletene u mreži.

Isus traži od njih da se izvezu na pučinu i da tek oprane i očišćene mreže ponovo bace u vodu. Gospodin Isus ga potiče na jedan novi početak. A Petar? Petar je bio neuki ribar, ali je nekako u svome srcu spoznao da uopće nije važno to što cijelu noć nisu ništa ulovili – što su doživjeli neuspjeh, najvažnije je poslušati ono što Isus kaže. I Petar kaže: “cijelu smo noć uzalud pokušavali i jedino što smo dobili je neuspjeh ali na tvoju riječ ćemo nanovo baciti mreže”.

Što se tada dogodilo? Ulovili su toliko riba da su im drugi čamci morali priteći u pomoć. Možda ste i vi pokušavali “uloviti” neki smisao za svoj život. Možda ste uzalud tražili ljubav, mir i sreću. Ali kao da jedino što ste dobili su uprljane mreže i polako gubite nadu. To ne mora biti tako, pozovite Isusa u svoj “čamac” i budi poslušan njegovoj riječi. Petru je to donijelo promjenu. Pokušajte i vi!

Tu nije priči kraj. Petar je imao pun čamac riba ali je to sve ostavio da bi mogao slijediti Isusa. Njega slijediti je najveće blago koje čovjek može naći. Petar ostavlja sve da bi išao sa Isusom i da postane ribolovac ljudi. Pokušajte i vi!

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Trajnost iskustva vjere

Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu. (1.Sam 16:13)

David je bio:
– od Boga izabran
– od Samuela pomazan
– od onoga dana obuzet Duhom Svetim.

Njegov “iskustvo vjere” je imalo svoj početak ali i kontinuitet (stabilnost).

Za razliku od Šaula, koji je bio:

– izabran
– pomazan
– imao iskustvo proročkog pomazanja.

Ono što je Šaulu nedostajalo je bila stabilnost, trajnost te je zbog toga bio odbačen.

Kako je sa Vama dragi čitaoci? Da li ste u svom iskustvu sa Bogom imali samo lijepo iskustvo ali koje nije donijelo nikakvu trajnu promjenu u vaš život? Ili ste, poput Davida, postali Božja svojina?! I to je donijelo takvu promjenu u vaš život i karakter da to znate vi, to znaju ljudi oko vas i što je najvažnije to zna i Bog!

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

SJEDITI, STAJATI I SLIJEDITI

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, (Ps. 1: 1)

Jedna od istina o ljudskom životu je da u svemu postoji napredak. Odnosno da se ništa nije pojavilo u konačnom stadiju. Sve ima svoj početak, razvoj i konačno zrelost. To važi za pozitivno kao i za negativno.

U prvom stihu ovoga Psalma smo upozoreni da neka svojstva ne mogu donijeti blagoslov od Boga. Također možemo vidjeti da su oni koji slijede savjete opakih ranije stajali na putu grešničkom i da su sjedili u zboru podrugljivaca. Ili možemo reći da je društvo u kojem su sjedili imalo utjecaj na formiranje njihovog karaktera što se odrazilo na način života kojega su vodili. A način života kojega vodimo određuje da li smo blagoslovljeni ili ne. “Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!” (Gal. 6:7)

“Ne dajte se zavesti; ‘Loše društvo kvari dobre običaje.” (1.Kor. 15:33).

Ne smijemo se dati zavesti da će ljudi sa kojima “visimo” imati utjecaj na naš život. Nije pogrešno imati kontakte sa nevjernim ljudima. Ta na to smo i pozvani, da budemo prijazni, puni ljubavi da bi naša djela ljubavi potakla ljude da daju Bogu slavu. Kroz naš kontakt sa ljudima iz svijeta mi možemo biti veliko svjedoćanstvo milosti Božje. Ali je pogrešno ako su to jedini ljudi sa kojima se mi družimo i provodimo vrijeme. Mi trebamo aktivno tražiti zajedništvo vjernih osoba.

Tražite da sjedite u zboru vjerujučih, da stojite na putu svetih i da slijedite savjete pobožnih. Jer to će osloboditi Božji blagoslov u vaše živote.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Izabrati dio koji nam se neće oduzeti

(38) Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću.(39) Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. (40) A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: “Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.” (41) Odgovori joj Gospodin: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, (42) a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” (Lk. 10: 38-42)

Gospodin Isus je bio na proputovanju. Kao i uvijek je činio ono za što je došao, da proklamira evanđelje Kraljevstva.

“Žena neka, imenom marta, primi ga u kuću.”

Zanimljivo je da ona koja ga je primila u kuću nije imala vremena za njega. Bila je zaposlena drugim stvarima.

” Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu.”

Ona koja ga nije pozvala je shvatila da su riječi koje on izgovara zapravo puno važnije od hrane. Ona je bila “nepraktična”.

“A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: “Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.”

Bila je iritirana zbog toga što je Gospodin bio “nepažljiv” i nije brinuo što je Marija besposleno sjedila i samo slušala.

Odgovori joj Gospodin: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.”

Brige i uznemirenosti – tada i kao i danas najraširenije “bolesti”. A samo je jedno potrebno. Marija je izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.

Da li ste vi donijeli neku odluku po pitanju Gospodina Isusa? Jeste li i danas izabrali što će biti najvažnija stvar kojoj ćete se posvetiti? Da li je “sjediti do Gospodinovih nogu i slušati Njegovu riječ” ili se brinuti za mnogo toga i biti uznemiren(a)?!

Pozivam vas da budete “nepraktični” i izaberete ono što vam se ne može oduzeti:

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Što znači sve to, što će biti od nas?

“Ujutro mu bi­ jaše uznemiren duh, i posla da se sazove sve čarobnjake i sve egipat­ ske mudrace. I ispripovijeda im faraon svoje snove, no nitko ih ne mogaše protumačiti faraonu. “ (Post. 41:8)

Faraon je na svojoj postelji imao dva sna, osjećao je da ona u sebi nose važnu poruku ali nije mogao doseći njihovo značenje. To ga je uznemirilo, izgubio je svoj duhovni mir. I u toj situaciji faraon čini ono što i dan danas mnogi ljudi čine kada ih okolnosti uznemire, traži savjet egipatskih čarobnjaka i mudraca. Paralele se ne završavaju na tome jer baš kao i tada ni danas ti svjetski čarobnjaci i mudraci ne mogu protumačiti ono što je vidljivo a kamoli ono što će doči.

U ovim danima, kada nas dosežu vijesti o katastrofama u Japanu i Americi možemo jasno vidjeti da se suočavamo sa stvarima koje su van domašaja ljudske mudrosti. Suočavamo se sa stvarima na koje nitko nije računao koje prevazilaze sva scenarija. Jedan je američki stručnjak za sigurnost atomskih centrala izjavio da su moderne centrale sigurne protiv zemljotresa ili tsumanija ali da nitko nije računao da će se istovremeno dogoditi oboje…. Da, nitko nije računao na to i kada se dogodilo nitko nema pravi odgovor. Poneki se pokušavaju prikazati kao da znaju sve i da imaju odgovor na svako pitanje ali ih prije ili kasnije stvarnost ušutka. I ono što ostaje su uznemireni duhovi.

Da li ste vi uznemireni? Plaši li vas stanje u svijetu, sa svim nevoljama, bunama i nesrećama? Ako da, gdje tražite odgovor? Idete li pitati “egipatske čarobnjake i mudrace” koji ni samo nemaju odgovor?

Možda su vas ova moja pitanja još više uznemirila te ionako tamna slika postaje još mračnija. S jedne je strane to dobro, jer se suočavate sa činjenicom da ovaj svijet sa svim napretkom i svim mudracima ipak nema odgovor. Što vam može pomoći da se okrenete ka pravom izvoru mudrosti i istine, k Onomu koji ima odgovor. Da Bog ima odgovor i voljan je da nam ga otkrije.

Kada je faraonu bilo jasno da mu njegovi čarobnjaci i mudraci ne mogu pomoći prihvatio je savjet da upita prezrenog robijaša za odgovor. Iz tamnice je dao dovesti mladića koji je imao ono što mudraci nisu imali. On je imao Boga na svojoj strani u Duha Svetoga u sebi.

“14.Ta­da faraon posla po Josipa, i oni ga žurno izvedoše iz tamnice. I ošiša se on, i promijeni svoju opravu, i dođe pred faraona. 15. I reče fara­on Josipu: “Usnuo sam san, a nit­ ko ga ne može protumačiti. Čuo sam kako se govori za tebe da mo­žeš ­ azumjeti san i protumačiti ga.” 16. I odgovori Josip faraonu: “Nije to u meni: Bog će svojim odgovo­rom umiriti faraona. “ (Post. 41: 14-16)

Bog će svojim odgovorom umiriti. Bog je onaj koji upravlja cijelim svemirom i sve je pod Njegovom kontrolom. U Riječi Božjoj imamo još jedan primjer vjernika koji se nalazi pred zagonetkom otkrivanja onoga što budućnost donosi. To je bio Danijel, koji je suočivši se sa nepoznanicom učinio ono što mu je bilo poznato. Potražio je zajedništvo vjernih da bi zajedo molili Onomu koji sve zna. “17. Zatim ode Daniel u svoju kuću, i upozna s time Hana­niju, Mišaela i Azariju, svoje dru­gove, 18. kako bi molili milosrđe Boga nebeskoga u pogledu te taj­ne “ (Dan. 2:17-18a).

To je najbolja i najpametnija stvar koju i mi možemo učiniti kada nas uznemire razne vijesti, kada se suočimo sa nesigurnošću budućnosti. Potražimo vjerne koji će imati istu čežnju u svom srcu i tada dođimo pred Boga, tražimo Njegovu milost i otkrivenje.

“20.Daniel odgovori i reče: “Neka je blagoslovljeno ime Božje zauvijek; jer su mudrost i sila njegovi: 21. on mijenja vremena i raz­doblja; on uklanja kraljeve, i po­stavlja kraljeve; on daje mudrost mudrima, i znanje onima koji po­ znaju razboritost; 22 on otkriva ono što je duboko i tajno; on zna što je u tami, i kod njega svjetlost prebiva. “ (Dan. 2: 20-22).

Bog je izvor svega znanja i mudrosti. On poznaje poznaje završetak svega čak i prije nego je započelo. Molimo se da nam On pokloni mudro i pronicljivo srce, da budemo poput Mojsija koji ne samo da je znao Božja djela već i Njegove putove (vidi Ps. 103:7). Tražimo svakodnevno zajedništvo sa Gospodinom, nastojmo da Ga upoznamo kakav je.

Kako se osloboditi straha.

Vjera u Boga.

“1.Neka se ne plaši srce vaše! Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte! 2.U kući Oca mojega mnogi su stanovi. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, jer idem da vam pripravim mjesto. 3.I kad otidem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete, gdje sam ja.” (Iv. 14:1-3)

Ne dopustimo da uznemirenost, nemir ispune naša srca. Ovo je zapovijed! Mi smo oni koji određuju što će vladati u našim srcima. Strahovi nas mogu napasti ali mi smo ti koji odlučujemo da li će oni ostati u našim srcima i ovladati nama ili ćemo ih odbaciti držeći se vjere.

Netko može reći: “ali ti ne znaš moje probleme, niti situaciju u kojoj se nalazim”. To je točno, ali ni vi ne poznajete moje probleme i koji mene strahovi napadaju. I nije potrebno sve znati. Dovoljno je znati Riječ Božju i poslušati ono što ona kaže. Vidimo da nam Gospodin kaže dvije stvari, prvo, ne plašite se i drugo imajte vjeru. Mi trebamo negativno (strah) zamijeniti pozitivnim (vjerom).

Ovo je od ogromnog značaja. Jer jedno će automatski isključiti drugo. Mi ne možemo oboje uzgajati u svome srcu. Najbolji način borbe protiv straha je da izgradimo vjeru u svom srcu. Kako možemo to uraditi?

“Dakle vjera je od propovijedanja, a propovijedanje riječju Kristovom.” (Rim. 10:17). To je jedini način na koji možemo “doči” do vjere, kroz Riječ Kristovu. Zato uzmite svaki dan aktivno vrijeme da čitate i studirate svoju Bibliju. To ne znači čitanje samo par stihova. Uzmite si vrijeme da čitate Riječ uz molitvu tražeći odgovor, razmišljajte o njoj, pišite svoje misli i molite se nad tim.

Vidjeli smo da je prva stvar koja će nas osloboditi od strahova i tjeskoba vjera u Boga i Njegovu riječ. Pogledajmo sada i drugu stvar koja nas drži slobodnim od straha.

Strah Gospodnji.

“1.Čujte riječ, koju vam govori Gospod, kućo Izraelova! Ovako veli Gospod: 2.”Ne privikavajte se na običaje neznabožaca i ne bojte se znaka nebeskih; jer se samo neznabošci plaše od njih. 3.Jer su običaji naroda sama tlapnja. Lik je idolski samo iz drveta, što se siječe u šumi sjekirom, djelo ruke umjetnika. 4.On ga ukrasi srebrom i zlatom, klincima i čekićima utvrde ga, da se ne pomiče. 5.Idoli su kao strašilo u polju, ne mogu govoriti, treba ih nositi, jer ne mogu ići. Ne bojte ih se; ne mogu škoditi, a nije u njihovoj moći ni dobro činiti.” 6.Nema tebi jednaka Gospode, velik si, i silno je ime tvoje zbog moći tvoje. 7.Tko da se ne boji tebe, kralju naroda! Jest, tebi to pripada, jer među svima mudracima naroda u svim kraljevstvima njihovim nema tebi jednaka 8.Svi su ludi i bezumni, i sva nauka o ništavim idolima obično je drvo. “(Jer. 10: 1-8)

Samo Gospodinu pripada strah, i mi trebamo strah Gospodnji izabrati i uzgajati u svom životu. Najmudrija odluka koju možemo donijeti je da izaberemo strah Gospodnji. U knjizi Izreka se govori o ljudima koji će jednoga dana u vrijeme nevolje tražiti Boga ali im On neče odgovoriti. Razlog tomu je: “Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha.” (Izr. 1:29). nisu izabrali strah Gospodnji. Kako je s vama, da li ste vi izabrali da živite u strahu Gospodnjem?

Nije ta zapovijed o strahu Gospodnjem bila važeća samo za Stari Zavjet i za nas vjernike novog saveza nevažeća? Ni u kom slučaju.

1) Gospodin Isus je rekao da se trebamo bojati Boga: “Ne bojte se onih, koji doduše mogu ubiti tijelo, ali duše ne mogu ubiti! Nego se bojte onoga, koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu!” (Mt. 10:28). Čak je i Gospodin Isus živio u strahu Gospodnjem. “On je u danima tijela svojega snažnim vapajem i suzama i molitve i prošnje prinosio Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje bogobojaznosti.” (Heb. 5:7). Izaija piše o Duhu koji će biti na Mesiji (Isusu) i kaže da će to između ostalog biti Duh straha gospodnjeg, i da će se strah Gospodnji dopadati Gospodinu Isusu. “1.Ali će izaći mladica iz podanka Jesejeva; izdanak proizlazi iz korijena njegova. 2.Na njemu će počivati duh Gospodnji: duh mudrosti i razuma, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega. 3.Strah Gospodnji dopada se njemu. Neće suditi po očevidu, niti će odlučivati po čuvenju.” (Iz. 11: 1-3)

2) Apostol Petar nas poziva da dane svog zemaljskog života provedemo u strahu Božjem.
“Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti.” (1.Pt. 1:17)

Početak je mudrosti strah Gospodnji; tko po njemu djeluje, dobije razboritost spasonosnu, hvala njegova traje dovijeka.” (Ps. 111:10)

Što više ulazimo u “poslednje dane” to su nam potrebnije obje stvari da bi nas zaštitile od straha i tjeskoba, vjera u Boga i Njegovu riječ i strah Gospodnji. Ljubljeni radite na tome jer to ne može nitko drugi učiniti za vas. Nitko ne može vjerovati za vas niti nitko drugi ne može izabrati strah Gospodnji za vas. Vi ste jedini koji to trebate uraditi! Ne čekajte na neko bolje vrijeme, pogodnije uvjete ili na nekoga drugoga, započnite sami izgrađivati svoju vjeru i strah Gospodnji. Neka je milost Gospodina Isusa Krista sa vama.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Ulazak u baštinu

“I ne­ka ti dade blagoslov Abrahamov, tebi i tvome sjemenu s tobom; da baštiniš zemlju u kojoj si tuđinac, koju je Bog dao Abrahamu.” (Post. 28:4)

Čudna je to stvar da mi ulazimo u baštinu samo onda kada živimo kao tuđinci. Ako se pokušamo skrasiti i postati “domaći” u tuđini ne možemo živjeti u punini naslijeđa koje nam je namjenjeno.

“I ode Jakov iz Beer-Šebe, i po­đe prema Haranu. 11 I stigne na ne­ko mjesto, i ostade svu noć ondje, jer sunce već bijaše zašlo; i uze od
kamenja s toga mjesta, i stavi si ga kao uzglavlje, i legne na tome mje­stu spavati. 12 I usnu san, i ugleda ljestve gdje stoje na zemlji, a vrh
im dopire do neba; i vidje anđele Božje gdje se po njima penju i si­laze. 13 I gle, nad njima stoji GOS­PODIN; i reče: “Ja sam G OSPODIN,
Bog tvoga oca Abrahama, i Bog Izakov: zemlju na kojoj ležiš tebi ću dati, i tvome sjemenu. 14 Tvoje će sjeme biti kao prah zemaljski; i
raširit ćeš se na zapad, i na istok, i na sjever, i na jug: u tebi i u tvome sjemenu bit će blagoslovljena sva plemena zemlje. 15 I evo, ja sam s
tobom i čuvat ću te svugdje kamo pođeš, i dovesti te ponovno u ovu zemlju; jer neću te ostaviti, sve dok ne učinim što sam ti obećao.”
(Post. 28:10-15)

Kada je Jakov izišao iz svoga šatora i krenuo kao putnik tek mu se tada Gospodin osobno ukazuje. Jakov nije imao jastuka gdje bi položio svoju glavu i zbog toga uzima kamen.

“A Isus im reče: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, ali Sin čovječji nema gdje glavu nasloniti.” (Mt. 8:20)

Žalosno je da mi želimo biti bolji nego naš Gospodin.

I mi poput Jakova možemo počivati na kamenu. “Kaže im Isus: “Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim!” (Mt 21:42). Isus je najsigurniji kamen i samo na Njemu možemo pronaći pokoj našim dušama.

” I probudi se Jakov od sna, i reče: “Zaista je G OSPODIN na ­ ovome mjestu; a ja to nisam znao.” (Post. 28:16)

Gdje bio Gospodin? Izvan tabora. I mi smo pozvani izići izvan tabora slijediti Gospodina.

“Iziđimo dakle k njemu izvan tabora, noseći njegovu sramotu!” (Heb 13:13)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Pouke iz Jošuinog života

Kada razmišljam o Jošui kao prvo mi na um pada činjenica da je to bio čovjek koji je od svoje mladosti služio Boga i koji je živio u neprestanom zajedništvu sa Gospodinom. “A govorio je Gospod s Mojsijem licem u lice, kao što govori netko s prijateljem svojim. Potom bi se ovaj vratio u tabor, a sluga njegov, mladi Jošua, sin Nunov, ne bi se maknuo od Šatora.” (Izl 33:11). On je neprestano prebivao u šatoru sastanka, čak i u vrijeme kada bi Mojsije išao u tabor Jošua se ne bi micao iz njega. Koje li važne lekcije o pripremi za službu koja ga očekuje u budućnosti – tražiti i prebivati u Božjem prisustvu.

Jošua je bio jedan od onih koji su trebali izviditi izabranu zemlju (Br. 13:16). I on ju je vidio, okusio njene plodove i donio pozitivan izvještaj ostatku naroda. Pri tome se nije dao zaplašiti od onoga što je tamo vidio, on je svoje pouzdanje položio u Boga. I kada su drugi uplašili i obeshrabrili narod izvještajem o veličini protivnika Jošua je znao samo dvije stvari. On je znao da je zemlja dobra sa dobrim plodovima i da je Gospodin taj koji će im dati pobjedu. On nije očekivao da će zemlju osvojiti bez borbe bez poteškoća, ali je znao da će Bog dati pobjedu. Ni naš život nije bez poteškoća, borbi no nemojmo se dati zaplašiti veličinom neprijatelja uzdajmo se u Boga u svemu i On će dati pobjedu. Molite se Gospodinu, tražite da vam pokloni jasnu viziju onoga što On ima za vas i uz Božju pomoć borite se u dobroj bitci vjere.

Uzmi Jošuu, sina Nunova!” – reče Jahve Mojsiju. “To je čovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju! (Br. 27:18). To je čovjek u kome ima Duha, pogledajte i Pnz. 34:9. Iako je bio samo čovjek on je bio ispunjen Duhom Svetim. I mi smo samo obični ljudi i krećemo se među istima ali smo pozvani djelovati na duhovan način. Apostol Pavle piše da iako smo mi ljudi koji žive u tijelu (kao i svi ostali) ali da se ne borimo na tjelesan način već da je naše oružje duhovno. Isto nam tako kaže i da naši protivnici nisu ljudi od krvi i mesa već duhovna bića – demoni. Iako ćemo naše poteškoće imati sa strane ljudi mi trebamo biti svjesni da nisu ljudi naši neprijatelji već oni koji koriste te ljude. Molimo se da nam Gospodin otvori oči našega srca da jasno vidimo duhovnu stvarnost, onako kao je u duhu. Molimo se da nas Gospodin sada i svaki novi dan ispuni svojim Duhom Svetim.

Imaj uvijek ovu knjigu zakona u svojim ustima i razmišljaj o njoj dan i noć, da brižno držiš sve, što je u njoj napisano; jer tada ćeš imati sreću i uspjeh u svim preduzecima svojim.” (Još 1:8). Jošua je bio čovjek Knjige. On je uvijek imao Riječ Božju uza se, u svojim ustima – izgovarajući ju, u svom umu – razmišljajući, meditirajući nad njom. Vjernik ne može živjeti odvojeno od Riječi Božje. Želimo li voditi uspješan kršćanski život moramo postati poput Jošue – ljudi knjige. Odvojimo si svakodnevno vrijeme za čitanje, molitvu nad i razmišljanje o Riječi Božjoj jer u tome leži uspješnost našeg života.

Jošua je bio čovjek koji je poznavao poraz i koji je znao što učiniti u tim trenucima. Kada su Izraelci bili poraženi zbog Ahanovog grijeha, Jošua je pao licem pred kovčeg saveza i kajao se (vidi Još 7:6 i dalje). To je velika lekcija i za nas. Ne smijemo misliti da ćemo uvijek činiti što je ispravno, doči će do grešaka – griješiti ćemo. Ali nemojmo nikada ostati u grijehu, neka grijeh na ovlada nama. I kada zgriješimo na pravimo Boga lašcem govoreći da nismo zgriješili umjesto toga priznajmo svoj grijeh, pokajmo se zbog njega. I Bog koji je vjeran i pravedan oprostit će naš grijeh i očisti nas od svake nepravednosti. Neka grijeh ne bude način našeg života već svetost.

On je bio čovjek koji je iskusio što znači donositi odluku bez da traži Božje vodstvo i pri tome počiniti tešku pogrešku. U 9. poglavlju vidimo kako neprijatelj mijenja taktiku, vidjevši da ne može u otvoreno, direktnoj borbi poraziti Izraela odlučuje se na prevaru. Gibeonci se pretvaraju da su iz daleke zemlje ida su čuvši za uspjeh Jošue i Izraelaca krenuli na daleki put da bi sklopili savez sa njima. Da li je tu “zatitrao” ponos u Jošui ne mogu sa sigurnošću reći. Ali jedno je sigurno, on je sklopio savez sa njima bez da traži volju Božju. S tim je prekršio Božji nalog da istrijebe sve neznabožačke narode sa svog područja i tako ostavio kamen spoticanja u svojoj sredini. “Sine moj, ako primiš nauke moje, naputke moje pohraniš kod sebe: Mudrosti posudiš uho svoje, srce svoje obratiš razboritosti; Jest, ako prizoveš mudrost, glas svoj podigneš k spoznaji; Ako je tražiš kao srebro, kao skriveno blago ako je potražiš; Tada ćeš upoznati strah Gospodnji i dobit ćeš spoznanje Boga. Jer mudrost daje samo Gospod; spoznaja i razboritost dolaze iz usta njegovih. Iskrenima čuva spasenje, štit je onima, koji hode u nedužnosti. Zaštićuje stazu pravde i čuva put pobožnika svojih. Tada ćeš zadobiti razumijevanje za pravednost, poštenje i iskrenost, za svaki dobar put.” (Izr 2:1-9). “Uzdaj se u Gospoda svim srcem! Na svoju razboritost ne oslanjaj se! Misli na njega na svim putovima svojim; i on će ti ravnati staze.” (Izr 3:5-6). Uzdajmo se uvijek u Gospodina i u svemu tražimo Njegovu volju ne oslanjajući se samo na našu razboritost. I nikada ne donosimo odluke na brzinu već uzmimo vrijeme za molitvu i Riječ Božju. Pogledajte u Starom zavjetu kako su ljudi koji su služili Bogu donosili odluke. Uvijek su tražili 3 dana i tek bi tada dali odgovor.

Jošua je bio čovjek koji je držao zadanu riječ. U 10. poglavlju vidimo kako su napadnuti Gibeonci koji odmah traže pomoć od Jošue podsjećajući ga na savez koji je sklopljen između njih. On je mogao reći da ga to ne zanima, ta Gibeonci ne pripadaju njegovom narodu a i na prevaru su sklopili savez sa njima. Neka im bude što su zaslužili. No on ne čini tako, Jošua drži svoju riječ i vjeran je savezu kojega je nepromišljeno sklopio. “….. Onaj tko se na vlastitu štetu zaklinje, i to ne mijenja.” (Ps. 15:4b) Budimo poput njega koji će držati svoju riječ i ispunjavati obećano pa čak i onda ako je to na našu štetu. Znajući to da smo vezani našim obećanjima nas treba učiniti opreznijima i mudrijima pri davanju obećanja.

Ako li vam nije po volji da služite Gospodu, onda se odlučite danas, kojemu ćete služiti: bogovima, kojima su služili oci vaši s onu stranu rijeke, ili bogovima Amoreja, u kojih zemlji prebivate! A ja i kuča moja služit ćemo Gospodu.” (Jos 24:15). Zanimljivo je da ovo Jošua govori u vrijeme kada su Izraelci već bili u svojoj zemlji. Oni su već ušli u svoju baštinu, imali su ispunjenje obećanja. Ali ih usprkos tome Jošua poziva da donesu odluku komu će služiti. Ovo je od ogromne važnosti i za nas koji smo spašeni vjerom milošću Božjom, koji imamo prvine plodova, i mi smo pozvani svakodnevno donijeti odluku komu ćemo služiti za koga živjeti. Obilježje Isusovog sljedbenika nije samo
ulazak u obećanje spasenja po vjeri učinjen u prošlosti nego je svakodnevna poslušnost i pokornost Gospodinu to što označuje pravog kršćanina.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar