Ulazak u baštinu

“I ne­ka ti dade blagoslov Abrahamov, tebi i tvome sjemenu s tobom; da baštiniš zemlju u kojoj si tuđinac, koju je Bog dao Abrahamu.” (Post. 28:4)

Čudna je to stvar da mi ulazimo u baštinu samo onda kada živimo kao tuđinci. Ako se pokušamo skrasiti i postati “domaći” u tuđini ne možemo živjeti u punini naslijeđa koje nam je namjenjeno.

“I ode Jakov iz Beer-Šebe, i po­đe prema Haranu. 11 I stigne na ne­ko mjesto, i ostade svu noć ondje, jer sunce već bijaše zašlo; i uze od
kamenja s toga mjesta, i stavi si ga kao uzglavlje, i legne na tome mje­stu spavati. 12 I usnu san, i ugleda ljestve gdje stoje na zemlji, a vrh
im dopire do neba; i vidje anđele Božje gdje se po njima penju i si­laze. 13 I gle, nad njima stoji GOS­PODIN; i reče: “Ja sam G OSPODIN,
Bog tvoga oca Abrahama, i Bog Izakov: zemlju na kojoj ležiš tebi ću dati, i tvome sjemenu. 14 Tvoje će sjeme biti kao prah zemaljski; i
raširit ćeš se na zapad, i na istok, i na sjever, i na jug: u tebi i u tvome sjemenu bit će blagoslovljena sva plemena zemlje. 15 I evo, ja sam s
tobom i čuvat ću te svugdje kamo pođeš, i dovesti te ponovno u ovu zemlju; jer neću te ostaviti, sve dok ne učinim što sam ti obećao.”
(Post. 28:10-15)

Kada je Jakov izišao iz svoga šatora i krenuo kao putnik tek mu se tada Gospodin osobno ukazuje. Jakov nije imao jastuka gdje bi položio svoju glavu i zbog toga uzima kamen.

“A Isus im reče: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, ali Sin čovječji nema gdje glavu nasloniti.” (Mt. 8:20)

Žalosno je da mi želimo biti bolji nego naš Gospodin.

I mi poput Jakova možemo počivati na kamenu. “Kaže im Isus: “Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim!” (Mt 21:42). Isus je najsigurniji kamen i samo na Njemu možemo pronaći pokoj našim dušama.

” I probudi se Jakov od sna, i reče: “Zaista je G OSPODIN na ­ ovome mjestu; a ja to nisam znao.” (Post. 28:16)

Gdje bio Gospodin? Izvan tabora. I mi smo pozvani izići izvan tabora slijediti Gospodina.

“Iziđimo dakle k njemu izvan tabora, noseći njegovu sramotu!” (Heb 13:13)

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s